Odbijanjem sporazuma Slovačka je produbila dužničku krizu u eurozoni, no kako je opozicijska stranka najavila spremnost na razgovore, očekuje se da će fond ipak uskoro dobiti zeleno svjetlo
Slovački parlament odbio je ratificirati sporazum o proširenju kriznog fonda za spas eurozone što je dovelo do pada vlade premijerke Ivete Radičove koja je bila najavila da će glasanje o slovačkoj budućnosti u eurozoni povezati s glasanjem o povjerenju vladi.
Kreditni slom doveo bi do potpunog zastoja ionako slabe gospodarske aktivnosti. No, nekako se čini da je u tome i ključ: Europa je pomalo zapostavila vlastitu proizvodnju, nastojeći u potpunosti igrati prema tržišnim pravilima. U međuvremenu su je pretekle ekonomije u razvoju, koje su obilato pomagale svoj realni sektor. Sada manjka potencijala za podizanje s dna, odnosno ima ga u ograničenim slučajevima, poput primjerice Njemačke, koja vuče naprijed. Velike su dakle razlike unutar eurozone, a jedna valuta.
Za prijedlog sporazuma glasalo je 55 zastupnika, devet je bilo protiv, dok su svi ostali zastupnici, ukupno ih je 150, izostali s glasovanja. Kako je za sporazum morala glasovati većina svih zastupnika, Radičova je morala odstupiti.
Ipak, potpora fondu za spas eurozone proći će u idućem glasanju jer je glavna slovačka oporbena stranka, lijevi SMER, objavila da je spremna na razgovor o potpori fondu, nakon što vlada padne.
Najslabija karika
Radičova je tako u ostavci, a Slovačka se pokazala najslabijom karikom kada je u pitanju podrška europskom planu za izlazak iz dužničke krize.
Među novijim članicama Europske unije, Slovaci su bili među prvima koji su ušli u eurozonu i prihvatili euro, budući da su se trudili biti bolji od ostalih i slušati savjete pa i pod cijenu ušteda na standardu građana. Sada međutim ispada da moraju spašavati i članice koje te kriterije nisu poštovale, što se pokazalo politički vrlo osjetljivim.
Sve članice su već ratificirale sporazum pomoći, čeka se dakle još samo Slovačku.
Zeleno svjetlo koje će Slovačka naposlijetku dati navodno nije sporno, no činjenica je da se agonija dužničke krize ovako samo produžila, a vremena je sve manje.
Tržišta je prvo uhvatila panika, ali dobre vijesti iz realnog sektora, čvrst stav Merkel i Sarkozija o spašavanju banaka, te najava da Grčkoj početkom studenog stiže očekivana tranša pomoći, naposlijetku su smirili tenzije.
Glavni europski burzovni indeksi jučer su završili u plusu, kao i tečaj eura prema dolaru. Ipak, cijela ova procedura pokazuje kako je teško djelovati i donositi odluke kada ih treba usvojiti čak 17 parlamenata država članica, što je dakle višestruko usložen demokratski proces.
Slovačko oklijevanje ponovo je pojačalo strahove da ovakva eurozona nije sposobna nositi se s krizom koja poprima sve veće razmjere. Predsjednik Europske središnje banke Jean-–Claude Trichet upozorio je dan ranije da je kriza u eurozoni postala sistemska te da rizici jačaju.
Europska komisija upozorila je pak na visinu javnoga duga koji prijeti da se izjednači s BDP-om, stoga su eurozoni potrebne drastične mjere štednje. No, to bi dodatno moglo urušiti spiralu pada BDP-a.
Začarani krug
Čini se kao da nitko nema odgovor na to kako izaći iz začaranoga kruga: prije tri godine pukli su baloni na slabo reguliranim financijskim tržištima, gubici su se prenijeli u bankarske bilance koje su pak spašavane od strane država članica, što se naslonilo na ranije proračunske deficite budući da su države i prije obilato koristile pristup jeftinom kapitalu.
Javni dug sada prijeti da premaši ukupni društveni proizvod, pa se sve kao bumerang vraća u bilance banaka koje sada opet moraju pročistiti imovinu, svesti financijske rezultate na realnu razinu i potruditi se koliko mogu da porezne obveznike poštede novih troškova.
