Karizmatični gradonačelnik Zoran Janković odlučio se na dramatičan preokret. Stat će na čelo ljevice u sukobu s desnicom Janeza Janše, koju mnogi već vide kao pobjednika
Do jučer, ishod slovenskih prosinačkih prijevremenih izbora bio je predvidljiv, a povratak bivšeg premijera i lidera slovenske desnice Janeza Janše na vlast nakon tri godine opozicije gotovo zajamčen. No sada ništa nije više sigurno: Zoran Janković, popularni i uspješni gradonačelnik Ljubljane, ulazi u bitku za položaj premijera Slovenije!
O tome da će karizmatični gradonačelnik zamijeniti Boruta Pahora na čelu vlade intenzivno se govori još od lanjskog listopada, kada je Janković nadmoćno, s još više glasova nego na prvim izborima 2006., osvojio i svoj drugi gradonačelnički mandat, doslovce pomevši svoje protivnike. Kako je Pahorova vladajuća koalicija posljednjih mjeseci rapidno gubila povjerenje javnosti, te su se špekulacije intenzivirale, no Janković, posljednjih nekoliko dana daleko najspominjanija politička figura u deželi, za definitivnu odluku o izlasku na izbore ipak je pričekao potpuni Pahorov politički krah.
Konačan obračun
Omiljeni Janković trebao bi danas objaviti odluku o svom izlasku na izbore, sa svojom listom, za koju je još jučer dobio potporu brojnih slovenskih uglednika iz političkog, gospodarskog i društvenog života.
Nekadašnji predsjednik Milan Kučan, predsjednik parlamenta u vrijeme osamostaljenja France Bučar, predsjednik antifašističkih boraca Janez Stanovnik, nekadašnji ustavni sudac Lojze Ude, predsjednik uprave Mercatora Žiga Debeljak, ekonomist Jože Mencinger, glumac Branko Đurić i pjevač Zoran Predin – svi oni smatraju da upravo Janković u cijeloj Sloveniji treba učiniti isto ono što je u proteklih pet godina učinio u Ljubljani.
Kao relativni pobjednik izbora, Janša možda ipak neće moći formirati vladu, pa će predsjednik Danilo Türk priliku morati pružiti nekome drugome, možda upravo Jankoviću. No tako nešto u Sloveniji ne bi se dogodilo prvi put. I nakon prvih demokratskih izbora 1990. tadašnji predsjednik Kučan dao je mandat Lojzetu Peterleu, tadašnjem čelniku kršćanskih demokrata, koji su osvojili samo 13 posto glasova, iako su čak dvije stranke ljevice osvojile više glasova. Peterle je uz potporu Demosa tada formirao prvu demokratski izabranu slovensku vladu, koja je bila vlada desnice, zbog čega današnja slovenska desnica i nije posve uvjerljiva kada Türkovu najavu da će »dobro promisliti kome će dati mandat« tumači kao najavu »državnog udara«, »uvođenja hunte«, odnosno »diktature Zorana Jankovića«.
Iz sigurnog političkog utočišta na čelu glavnog grada Slovenije Janković se, dakle, odlučio za dosad najveću bitku u svojoj političkoj karijeri – bitku svih bitaka – koja ga vodi u konačan obračun s Janšom, njegovim najvećim političkim protivnikom.
“Sječa direktora”
Zapravo, Janša je Jankoviću puno više od »običnog« protivnika. Upravo je Janša, naime, glavni krivac što se Janković i obreo u politici. Bilo je to 2005. godine. Po dolasku na čelo vlade nakon pobjede na parlamentarnim izborima 2004. Janša je organizirao znamenitu »sječu direktora« u velikim slovenskim tvrtkama, koje su tada još bile u državnom vlasništvu, i to samo zato jer nisu bili na istoj političkoj liniji s Janšinom političkom opcijom.
Jedan od onih koji su morali otići bio je i tadašnji prvi čovjek Mercatora, do tog trenutka vjerojatno najuspješniji i najpopularniji slovenski menadžer, koji je od Mercatora napravio jedan od najvećih slovenskih brendova, ne samo u Sloveniji, nego i u cijeloj regiji. Janković je, naime, strateški osmislio ekspanziju slovenskog »najboljeg susjeda« po zemljama bivše Jugoslavije, no onda je pao kao jedna od prvih žrtava Janšinog »protutajkunskog rata«.
Domalo je Janković tvrdio da je Janšin pogrom politički nepodobnih direktora samo produbio gospodarsku krizu u Sloveniji, jer su na čelo velikih gospodarskih sustava došli direktori koji su bili stranački podobni, ali o poduzećima kojima su bili na čelu najčešće nisu imali pojma, što je u zaoštrenim gospodarskim prilikama pogubno.
Osveta
»Kapitalist s ljudskim licem« i jedan od najbogatijih ljudi u Sloveniji, koji je prodavačice u Mercatorovim centrima zvao po imenu, osvetio se Janši već nagodinu, kada je na prvim izborima za gradonačelnika Ljubljane potukao Janšinog kandidata Franca Arhara, krutog i nesimpatičnog bankara, koji je 10 godina bio na čelu središnje slovenske banke.
No bio je to tek početak. Osvetoljubivi gradonačelnik nastavio je prkositi autoritarnom premijeru, naročito u vrijeme zahtjevnog slovenskog predsjedanja Europskom unijom 2008., kada je Ljubljana bila domaćinom mnogih europskih sastanaka. Janković nikad nije propuštao priliku naglasiti štetnost Janšine vladavine, dok, s druge strane, Pahorov premijerski mandat nikad nije kritizirao.
Najozbiljniji Jankovićev udar na Janšu uslijedio je nekoliko tjedana prije prošlih izbora prije tri godine. Iako su tadašnje projekcije najavljivale relativnu pobjedu Janšine stranke, čini se da je upravo snažna Jankovićeva potpora tzv. lijevom trojčeku – koaliciji tri lijeve stranke Boruta Pahora, Katarine Kresal i Gregora Golobiča – prevagnula izbornu njihalicu u njihovu korist.
Iako se ideja o stvaranju lijevog bloka navodno rodila u glavi još uvijek utjecajnog bivšeg predsjednika Kučana, bez Jankovića – u tom trenutku jedne od najsnažnijih političkih figura u Sloveniji – od nje vjerojatno ne bi bilo ništa. Zbog tog pothvata, koji je Janšu potjerao ravno u opoziciju, Jankovića nazivaju kumom Pahorove lijeve koalicije.
Nemušti Pahor
I dok je Pahor svojom nemuštom vladavinom potpuno kompromitirao ideju ljevice, Janković se pokazao kao iznimno uspješan gradonačelnik slovenskog glavnog grada. U samo nekoliko godina, zajedno sa svojom ekipom stručnjaka, zahvaljujući Jankovićevoj upornosti i menadžerskim sposobnostima, Ljubljana je potpuno promijenila svoje lice, postavši jedan od najljepših gradova u okruženju.
Janković je izgradio novi gradski stadion i novu supermodernu sportsku dvoranu, uredio je gradske ulice, trgove i parkove, uredio je dječja igrališta, izgradio škole i vrtiće, alternativa u Ljubljani kao u neka stara vremena ponovno cvjeta, a izgradnja socijalnih, neprofitnih stanova u njegovu mandatu doživjela je bum.
Iako su mu prigovarali da pogoduje interesima krupnog kapitala, a na štetu javnih prostora – navlas isto kao i u slučaju njegova prijatelja i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića – Janković je na taj način ipak dao do znanja kako mu briga za socijalu nije zadnja rupa na svirali.
Nervoza desnice i ljevice
Desnica je nervozno dočekala najavu Jankovićeve kandidature. Jedna zastupnica Janšine stranke pobrinula se da javnost dozna da je Jankovićev sin Jure Janković suvlasnik nekih ciparskih poduzeća koja su se navodno okoristila kupovinom parcela na području Ljubljane, čija je vrijednost naglo porasla nakon što su zemljišta promjenom urbanističkih planova postala građevinska.
Sličnu akciju protiv Jankovića desnica je pokrenula i prije lokalnih izbora 2006. godine. Tada je otkriveno da se Janković još kao direktor Mercatora pobrinuo za unosne ugovore svojih privatnih tvrtki s Mercatorom, ali bez osobitog uspjeha.
Ni političko vodstvo ljevice, međutim, ne veseli se Jankovićevom stupanju na nacionalnu pozornicu. Jankovićeva kandidatura neće samo ugroziti Janšinu želju da se što prije vrati na vlast, nego će i pomrsiti račune etabliranim strankama ljevice.
U Pahorovoj socijaldemokratskoj stranci tako smatraju kako će Jankovićeva politička avantura »uništiti ljevicu« i njezine šanse na skorim izborima, što je termin kojim je tajnik Pahorove stranke na Twitteru popratio najavu Jankovićeve kandidature. No riječ je i o sudaru taština: Pahor, još uvijek formalno lider ljevice – a koji to namjerava ostati i nakon prosinačkih izbora – otpočetka je na Jankovićeve ambicije gledao s podozrenjem.
Ostali bez stranke
No takvo gledište ne dijeli i većina lijevog biračkog tijela, koje se, kako pokazuju aktualne ankete, osjeća napušteno. Kako je to nedavno primijetio jedan utjecajni slovenski liberal, ljevica je nakon tri godine Pahorove vladavine ostala bez svoje stranke. Prema predizbornim anketama, od tri dojučerašnje koalicijske stranke, samo Pahorovi socijaldemokrati prelaze izborni prag, ali osvajaju skoro triput manje glasova od Janšine stranke.
Da biračko tijelo ljevice žudi za novim licima, potvrđuje i nedavno osnivanje jednog novog političkog pokreta koji se zauzima za odbacivanje neoliberalizma i donošenje potpuno nove razvojne strategije, kojem je na čelu Matjaž Hanžek, ugledni ali politički neiskusni bivši ombudsmana za ljudska prava, koji se također sukobljavao s Janšom.
Predizborne ankete najavljuju razmjerno lagan ulazak Hanžekova pokreta u parlament, jer mu predizborne ankete daju isti postotak glasova kao i Pahorovoj stranci, ali i kao budućoj Jankovićevoj listi. Dakle, ako se ankete obistine, Janša bi mogao biti relativan izborni pobjednik, ali to je daleko od njegovih najava da će osvojiti više od 50 posto mandata. Sve to, međutim, još ništa ne jamči, jer prava predizborna kampanja još nije ni počela.
Dva politička bloka, lijevi i desni, oštro su podijeljeni, a prema sadašnjem raspoloženju birača svaki osvaja približno isti broj glasova. Dakle, bit će to rizična politička utakmica, na sve ili ništa, pogotovo u Jankovićevom slučaju.
