Plinio Cuccurin pokrenuo je prije nekoliko godina udrugu Ladonja i nezavisnu listu s kojom je preuzeo vlast u istarskim Balama, podigao je to mjesto iz zaborava, kandidirao se 2009. za istarskog župana prisilivši Ivana Jakovčića u drugi krug izbora. Danas mu je ambicija s Ladonjom ući u Sabor i postati nacionalno važan faktor. Istodobno, Cuccurin je moćan poslovni čovjek, član Uprave Adrisa, drugi čovjek ove vjerojatno najuspješnije hrvatske kompanije, te se svrstava u usku grupu najbogatijih stanovnika Hrvatske.

Što će takvom čovjeku politika, i zašto je spreman ulaskom u Sabor dati ostavku u tvrtki koju je stvarao, pitali smo ga u ovom razgovoru.

Što vam nedostaje u biznisu da ste krenuli u politiku?

– U biznisu mi ništa ne nedostaje. Svi se to pitaju. S obzirom na profil osoba koje se inače uključuju u politiku, mogu se smatrati atipičnim primjerom. Istina je vrlo jednostavna; postigao sam puno u poslovnom i profesionalnom smislu kao menadžer i kao pravnik, te sam osjetio potrebu da pomognem zajednici, što sam uostalom i pokazao u zadnjih šest godina sudjelujući u radu u lokalnoj zajednici i na regionalnoj razini. Moja je želja da zajednici prenesem stečeno znanje. Smatram to, na kraju krajeva, svojom obvezom. Ovo što radim u zapadnom svijetu ne bi bio izoliran slučaj. U SAD-u, naprimjer, ljudi ulaze u politiku nakon uspješne profesionalne i poslovne karijere. To je pravilo.

Dobro, zašto želite u Sabor?

– Iz Sabora moguće je lakše provoditi načela i projekte koje je Ladonja implementirala u sredinama u kojima djeluje

Preformulirat ću: što je vaš konačni cilj u politici?

– Prije negoli se neki novi tip auta stavi u serijsku proizvodnju, konstruktori rade prototipove. Primjer Bala je prototip kako može uspješno funkcionirati jedna zajednica, uz rast standarda čitavog stanovništva, a primjenom načela konsenzusa, transparentnosti i uključivanja građana. Sada je došlo vrijeme širenja tog modela na širu zajednicu. Stoga Ladonja, nema namjeru biti prisutna samo u Istri. Ladonja ima ambiciju biti nacionalna snaga.

Kojim ćete se temama baviti u Saboru?

– Smanjivanje javnog duga i troška funkcioniranja države, donošenje mjera koje bi mogle poticati razvoj i rast poduzetništva, što uključuje poreznu i zdravstvenu reformu, te reforma izbornog zakonodavstva. S obzirom na izborni sustav, gdje se svake dvije godine događaju izbori, lokalni, pa parlamentarni, za ključne reforme koje su potrebne treba nam konsenzus. Mi ćemo se zalagati, a vjerujem da će naši glasovi biti bitni, za konsenzus između političkih stranaka i »stakeholdera« oko ovih pitanja. Jer, vrijeme teče, kratko je, vrlo je moguće da nam se dogodi Grčka ako ne budemo svjesni da moramo promijeniti ovaj način ponašanja.

Vi zazivate veliku koaliciju?

– Da, Hrvatskoj treba velika koalicija, ali – s građanima. Jer nju i njih je cijela hrvatska politika izgubila. Mi smo na malom primjeru, s Ladonjom, pokazali da se to može. Sve što govorimo, što smo proveli, razlikuje nas od drugih stranaka. Pokazali smo na djelu u maloj sredini, gdje su uvijek bili sukobi i razdor, da je oko konkretnih projekata moguće postići konsenzus. Na temelju takvog konsenzusa je jedino moguće osigurati rast i razvoj.

To znači da bi vlada morala biti stručna, a ne politička?

– I stručna i politička. Oko četiri ključna područja koje spominjem trebalo bi postići široki, nacionalni, društveni dogovor. Oko toga bi se stranke unaprijed, već sada, prije ulaska u Sabor, trebale dogovoriti. Oba bloka predstavila su programe, koji čak imaju i zajedničkih elemenata, imaju i pozitivnih stvari – znači, nije stvar u programima već u provođenju tih programa. E, o tome stranke ne govore.

Koliko je realno da se SDP i HDZ oko bilo čega ikada dogovore?

– HDZ-ov program, kao i SDP-ov, govori o stimuliranju zapošljavanja i smanjivanju poreza – to su prave stvari, nije sporno. Sporni su akteri, njihova vjerodostojnost. Kadrovi koji su to trebali odavno ostvariti, regrutirani su isključivo po političkoj podobnosti, a ne po stručnosti. Treba promijeniti izborno zakonodavstvo, tako da liste budu otvorene, da građani imaju pravo zaokruživati imena ljudi, a ne samo stranaka. Mi smo s procesom predizbora pokazali da je moguća participativna demokracija. Kad govorimo o promjenama izbornog zakonodavstva, mi predlažemo spajanje nacionalnih i regionalnih izbora koji bi se održavali jednom u četiri godine. I onda slijedi četiri godine mira. Naravno, nitko ne bi mogao biti izabran dva puta uzastopno na istu dužnost. A predlažemo i još jednu stvar – da plaće ministara, dužnosnika, saborskih zastupnika, pa nadolje, u sebi imaju fiksni i varijabilni dio. Varijabilni dio ovisio bi o ostvarenim rezultatima.

Kako bi se to mjerilo?

– Prema realizaciji predloženog programa, u kojima moraju biti jasni rokovi. Ako se to ne provede, onda se plaća skida. Mislim da je uravnilovka tražiti da osoba koja vodi veliki sustav, s prihodom od milijardu i više kuna i tisućama zaposlenih, ima plaću od 15 tisuća kuna, kad su istodobno plaće u privatnom sektoru nekoliko puta veće. Zašto takvim ljudima ne dati velike plaće, ali ih pratiti s mjerama izvršavanja zadataka i povećanja odgovornosti?!

To bi se odnosilo i na ministre?

– Naravno, plaće ministara trebale bi biti znatno veće od onih koje danas imaju, ali pri tome i povećana odgovornost s penalima ako se ne izvrše preuzete obveze. Ako ja uđem u Sabor, svoju ću plaću staviti na ocjenu građana iz 8. izborne jedinice u kojoj se natječem. Neka oni na kraju godine u anketi sami kažu jesam li ispunio svoja obećanja. Ako nisam bio dobar saborski zastupnik, moja će plaća ići u dobrotvorne svrhe. Sama činjenica što sam postao saborski zastupnik ne znači da više nemam nikakvu odgovornost prema građanima iz moje izborne jedinice. Naprotiv, opravdati moram njihovo povjerenje i snositi posljedice ako u tome ne uspijem.

Nije li to sve malo previše utopijski, da ne kažem – demagoški?

– Svaka stvar koja je nova zvuči utopijski. Ali bez hrabrosti i inovativnosti sve bi uvijek ostalo isto, ili još gore. Kad pokušamo primijeniti takve stvari, vidimo da to ipak funkcionira, posebno u gospodarstvu. U gospodarstvu ne možete dočekati situaciju u kojoj će uprava firme koja proizvodi gubitke opstati na svojim pozicijama.

Koliko je točna tvrdnja, kad već spominjete privatni sektor, da u Adrisu uopće nisu oduševljeni vašim političkim angažmanom?

– Da. Ako se nađem na listi za Sabor, svoj ću mandat člana Uprave Adrisa staviti u mirovanje, a ako prođem u Sabor istoga trenutka dajem otkaz. Također, upravljanje mojim dionicama prenijet ću na nekog drugog, ali neću ih prodavati. Pokazat ću i tako da mislim ozbiljno. Moji su motivi časni. Tako se želim i ponašati. Ne želim da me se u ovim godinama proziva da sam jedno govorio, a drugo radio .

Udruga Ladonja svoje kandidate za Sabor upravo bira na predizborima. Vi se nadate da ćete biti na listi?

– To ne mogu još znati. Rezultati će biti objavljeni u nedjelju.

Vaši politički protivnici tvrde da su predizbori farsa, da cijeli taj postupak vodite vi, da je to vaša ideja i da je normalno da ćete vi proći i biti prvi na listi?

– Neće »prijeći« u stranku, nego je dogovor da će se 21. listopada održati sastanak na kojem politička stranka Ladonja, osnovana početkom ove godine, preuzima rezultate provedenih predizbora i osobe koje su se na predizborima pojavile, te će ih staviti na svoju izbornu listu za Sabor. I to redoslijedom koji su utvrdili glasovi građana. To će biti lista stranke Ladonja za izbore, stranačka ekipa udruge u političkoj utakmici.

Očito ste iskoristili rupu u zakonu?

– Pravnik sam i ne govorim nikad o rupama u zakonu. Ja zakone poštujem. To što mi radimo u potpunosti je u skladu sa zakonom.

Možete li komentirati najnovije izjave IDS-ovog Damira Kajina da su Ladonjini predizbori farsa kad ste se ionako već oglasili na jumbo plakatima s porukom: »Kukuriku? Kukulele? Cuccurin!«?

– To su plakati udruge građana Ladonja i pred nadolazeću izbornu utrku jasno se pozicioniramo. Mi nismo ni lijevi ni desni – mi smo ispred.

A kakve veze sa svim ima Sandro, lik sa plakata na kojima se »pljuje« IDS?

– Ne znam. Ladonja nema veze sa Sandrom, samo vidim da je Sandro dosta u pravu. S druge strane, tko lijepi plakate protiv Plinija? Provjerio sam, nema drugog Plinija u Hrvatskoj osim mene.

  Kajin kaže da je glas za Ladonju glas za HDZ?

– Samo ću podsjetiti, IDS se ka(j)inovski ponio još 2001. godine.

Bratoubilački?

– Da, nisu li prvi napustili Račanovu vladu? Izašli su iz koalicije i vlade zbog osobnih interesa, a ne strateških pitanja. Te se stvari ne zaboravljaju. No, to uopće nije moj, već problem SDP-a. Ovo što se pak zadnjih osam godina događa s IDS-om konačno je eskaliralo nedavno javno iskazanom ljubavlju IDS-a i HDZ-a, tako da je pitanje je li glas za Cuccurina glas za HDZ prilično deplasirano. Zna se, uostalom, da je IDS mućak u Kukuriku koaliciji. Oni su pokazali da su uvijek rezervni glas HDZ-a.

IDS svoju poziciju brani tvrdnjom da su surađivali s HDZ-om zbog konkretnih projekata, kao što je Brijuni Rivijera?

 – Ma nemojte, a kako je IDS glasao o Zakonu o golfu, naprimjer?

Idemo riješiti jednu dilemu: ako uđete u Sabor, a nakon izbora lijevoj ili desnoj koaliciji bude nedostajao vaš glas da stvore većinu, kome ćete se ustvari prikloniti?

– Uvjet naše suradnje je nacionalni konsenzus oko ona četiri pitanja.

Što to točno znači?

– Katolik sam, pa ćete reći da sam desničar. No, ako uzmete u obzir da sam u Balama proveo model radničkog dioničarstva, onda ćete mi reći da sam pravi ljevičar.

Tako je: vi ste Istrijan, po porijeklu ste iz Metkovića po majci, po ocu Talijan, s jedne strane ste tajkun, a istodobno ste osmislili radničko dioničarstvo. Kako vas se može definirati?

– Ne spadam u kalupe koji se nameću. Građani su dovedeni u situaciju da razmišljaju samo o tome tko je lijevo ili desno, a mi smo – ispred. Pa, i predsjednik Ivo Josipović je za konsenzus.

No, živimo u državi koja je, grubo rečeno, podijeljena na crveno i crno. Pitanje je da li građani uopće žele tu vašu pomirbu SDP-a i HDZ-a?

– Ne radi se o pomirbi, radi se o projektnom partnerstvu za dobrobit građana i ove zemlje. Odgovor vam je da građani upravo zbog ovakvih podjela i žele promijeniti političare. Percepcija o političarima danas je negativna. Da bi građanin, koji je dosad bio pasivni promatrač, imao vjeru u politiku, u nju se mora uključiti. Riječ je o procesu.

Dobro, ne želite reći da li ste bliži lijevom ili desnom polu. Ali, onda je barem logično da nezavisni, jaki pojedinci, poput vas i Keruma u idućem mandatu budu prirodni saveznici?

– Ne bih ja rekao da smo mi prirodni saveznici, u takvu skupinu ja ne spadam.

Vratimo se na tezu da je glas za vas ustvari glas za HDZ. To je logično, jer vi sigurno nećete podržati politiku IDS-a u Milanovićevoj vladi?

– Mi se duboko nadamo da će ta Vlada, ako se formira, provoditi svoj Plan 21, koji je vrlo kvalitetan. Nažalost, svjedoci smo da je politika IDS-a na vlasti u Istri u velikom raskoraku između riječi i djela.

______________________________________________________________

BRIJUNI RIVIJERA – PROJEKT HDZ-a i IDS-a

– Neizgradnja bolnice zasigurno spada u spomenik nesposobnosti političara koji su na vlasti u Istri posljednjih 20 godina. Mi jesmo za izgradnju i za bolje zdravstvene usluge. Podsjećam da je sporazum župan Jakovčić potpisao s Kosor bez prethodne suglasnosti Skupštine. Potom je na hitno sazvanoj Skupštini zbog Brijuni rivijeri, u toku sjednice na stol dostavljen tekst ugovora za bolnicu težak oko 800 milijuna kuna. Dana nam je samo mogućnost da u pauzi od pet minuta sporazum pročitamo i razmotrimo, što je malo vremena i ako čitate ugovor o najmu veza za barku. Zato smo izjavili da principijelno nećemo sudjelovati u glasanju jer nije poštovana procedura. Što se tiče projekta Brijuni Rivijera, taj je ugovor neprovediv jer u njemu piše da parcelacija nije moguća sada, nego tek kada se napravi DPU; u ugovoru ne piše koliko će se moći graditi, a raspisuje se natječaj! Ponuđač mora dati ponudu, a ne zna čime raspolaže. Natječaj je predizborni, a odgovara jednako i IDS-u i HDZ-u. Zato kažem da su IDS i HDZ u koaliciji. Ovakav kakav je, Brijuni Rivijera nije projekt Vlade i Istarske županije, nego HDZ-a i IDS-a.

Župan Jakovčić je išao u SAD tražeći investitore. Imate li informaciju, je li ih našao?

ODLUKE DONOSE I ČLANOVI

– U Statutu Ladonje nalaze se odredbe koje nema nijedna politička stranka u Hrvatskoj; za izbor prvog čovjeka stranke i liste za Sabor ili za župana. Naprimjer, moraju se provesti predizbori na kojima mogu sudjelovati svi građani, neovisno jesu li članovi Ladonje. Nadalje, nitko ne može za istu funkciju biti dva puta uzastopno kandidiran, a niti biran. I treća stvar, odluke će u Ladonji donositi i članovi, ali i simpatizeri stranke, dakle svatko tko na bilo koji način sudjeluje u radu Ladonje.

Znači, vi ćete na narednim lokalnim izborima 2013. godine biti župan ili se za tu funkciju više nećete moći ni kandidirati?

– Točno. Upravo tako.

SDP već ima odredbu jedan čovjek-jedan glas?

RIJECI MOŽE KRENUTI NABOLJE

Kako ocjenjujete riječku lokalnu vlast?

– Ne može se reći da nije ništa napravljeno. Rijeka je podnijela težak teret tranzicije, i izgubila je oko 80 posto svoje kompletne industrijske baze. No, koncept daljnjeg razvoja Rijeke, takav kakav je postavljen, očito ne daje dovoljno rezultata. Rijeci može krenuti nabolje ukoliko se udruže sve snage – uspješni u gospodarstvu, znanosti, kulturi…

SDP-ovci baš nisu sretni vašom i pojavom Ladonje u 8. jedinici?

– Ne znam tko je sretan. Ladonja i ja volimo se natjecati. Natjecanje izaziva konkurenciju, a konkurencija inovativnost i kreativnost. U Rijeci je aktualan rat između SDP-a i HDZ-a.

Da li pretjeruju?

– Javnosti se serviraju primitivne stvari. Plasiraju se uvrede, vrijeđa se, a to su građani već sve vidjeli na Saboru, odakle se ta razina komunikacije spušta na lokalnu razinu, te nam se serviraju iste osobe koje bi ponovno četiri godine trebale sjediti u Saboru. Svi na taj način bježe od realnog, svi bježe od toga da glave moramo staviti skupa.