Karte su na stolu. Zaključno s predstavljanjem programa HDZ-a i SDP-ove koalicije poznato je više manje sve osim onog najvažnijeg – odaziva birača i krajnjih rezultata parlamentarnih izbora za nešto više od dva mjeseca. Stranački programi, sada je to jasno vidljivo, neće biti presudni. Koliko god je HDZ pokušao smiriti vojsku birača ovisnu o državnom proračunu obećavajući joj status quo, toliko ih »Kastavska koalicija« nije iziritirala najavljujući promjene koje ipak ne bi trebale ići na uštrb plaća i beneficija korisnika proračuna.

Također, ništa revolucionarnog ne nude ni ostali stranački programi, čak ni oni najskloniji poduzetništvu poput HSLS-ovog. Stoga će rješavanje kvadrature kruga održivosti proračuna s postojećim brojem državnih »klijenata« uz istovremeno pokretanje gospodarstva i rast BDP-a biti ostavljeno za postizborno doba.

Drugo, gledajući dosadašnje »zagrijavanje« znamo i to da će kampanja biti nemilosrdna. Kako u nastupima na skupovima tako i u verbalnim i vizualnim porukama koje će nas bombardirati iza svakog ugla. Zbog svega što se dogodilo posljednjih godina HDZ mora napraviti »buku« da bi pokazao da je još uvijek živ i moćan, ali i zato da pokuša iziritirati glavne suparnike ne bi li ih uhvatio u stupicu da počnu griješiti i preokrenuo situaciju u svoju korist.

Treće, teško je očekivati da će u naredna dva mjeseca presuditi »faktor Bajić«. Što su DORH i USKOK učinili do sada, učinili su. Mladen Bajić je preiskusan igrač da bi ikoga išao iritirati u finišu kampanje ne znajući sigurno kakav će biti ishod izbora. Pa i nekidan spominjana istraga protiv Čačićeva CONIG-a neće se riješiti do izbora kao ni »crni fondovi« HDZ-a. Neovisno funkcioniranje pravosudnih tijela nastavit će se – poslije izbora. Tko izgubi, jao mu se.

»Utopljena« premijerka

Četvrto, birački spiskovi ostat će, znamo i to, nesređeni. Zdravom razumu je neshvatljivo da se u prostorno maloj zemlji s malo stanovnika, i sa svom dostupnom tehnologijom i poznatim rješenjima u brojnim demokratskim zemljama, ne mogu srediti i dnevno ažurirati birački spiskovi. Tako će opet biti moguće dvostruko glasanje hrvatskih državljana koji »žive« s obje strane hrvatsko-bosanskohercegovačke granice, a ponovno bi mogao ustati i pokoji mrtvac kako bi uveličao svečanost hrvatske demokracije.

Peto, već deset godina ne poštuje se zakon koji propisuje veličinu izbornih jedinica, odnosno dozvoljeno odstupanje broja birača između izbornih jedinica. Pokušaj da naši zakonodavci konačno stvar dovedu u red neslavno je propao. Uza svo zaklinjanje u Ustav i poštivanje zakona.

Šesto, poznata je i većina nositelja lista i kandidata. U prvim kandidatskim redovima malo je novih lica, čak i u ranjenom HDZ-u. Dragutin Lesar, Plinio Cuccurin, Ivan Grubišić ili Željko Kerum bit će zaštitna lica svojih lista, dok će u drugim grupacijama kandidati, bili oni i »vođe timova«, biti tek podrška. Zoran Milanović dobrim je dijelom svjesno pristao na tu ulogu uklopivši se u ekipni imidž SDP-a, a sada i koalicije, dok je u slučaju HDZ-a ostao nedorečen i mlak pokušaj da Jadranka Kosor odigra ulogu Franje Tuđmana i Ive Sanadera. Ni rejting Vlada i nje kao premijerke, kao ni politički habitus Jadranke Kosor nisu išli u prilog tog plana. Na predstavljanju programa HDZ-a u zagrebačkom Narodnom domu gospođa Kosor je na pozornici izgledala »utopljena« u mnoštvo stranačkih dužnosnika, dok je 2003. i 2007. godine Sanader dominirao na svim zajedničkim snimkama i predizbornim skupovima koliko god je hadezeovaca bilo oko njega.

Slamka spasa

Govoreći o kandidatima, Kukuriku koalicija ima dvije »slabe točke«, dok ih je u HDZ-u ipak nešto više. Osim Radimira Čačića, koji ustrajava u političkom angažmanu unatoč dovoljno ljudskih razloga da se, ako ne za stalno a ono bar privremeno, povuče u privatnu sferu, za HDZ je crvena krpa i Slavko Linić. Premda mu do sada ništa od onoga što mu je stavljano na teret nije dokazano, nema sumnje da će u kampanji HDZ često spominjati Linića kojemu dio javnosti nije naklonjen

HDZ je s druge strane talac situacije u kojoj se našao nakon slučajeva Sanader, Polančec, Rončević, »crni fondovi«. Koliko god do izbora ne treba očekivati nove »progone« uglednih dužnosnika HDZ-a, ostali su repovi za Božidarom Kalmetom, Brankom Vukelićem, Darkom Milinovićem i drugima. No, HDZ ih se ne želi riješiti. Manje zato što bi tada »priznao« njihovu krivicu i bez istrage i sudskog postupka, a više zato što je riječ o snažnim stranačkim polugama u izbornim jedinicama. Višegodišnjim ministarskim »ulaganjima« u svoje sredine kupovali su i tamošnje članstvo i biračku naklonost. Odatle im i autoritet u županijskim organizacijama i moć u središnjici stranke koje ih vode na vrh izbornih lista.

Ako se u nesređenim biračkim spiskovima, pa i nesređenim izbornim jedinicama te kampanjskom potencijalu krije slamka spasa za HDZ, svi ostali faktori, koje objedinjuju loši rezultati Vlade i afere, ne idu u prilog ovoj stranci što pokazuju i predizborne sondaže javnog mnijenja. No, bilo bi ipak prerano zaključiti da onih 17 posto prednosti koalicije SDP-HNS-IDS-HSU u odnosu na HDZ (37 prema 20 posto), kako kaže istraživanje Ipsos Pulsa, znači da je sve riješeno.

Još uvijek je veliki broj neodlučnih. No, to ne mora biti opasnost za HDZ i SDP-ovu koaliciju. Kako je kampanja krenula u pravcu dominacije dviju glavnih grupacija, s latentnom porukom biračima da je glas za neku manju stranku ili koaliciju glas za njihove protivnike, mnogi bi se neodlučni birači naposljetku mogli ravnati prema klasičnom obrascu »manje štete« i većinu glasova dati »velikima koji mogu nešto napraviti«. Ostalima, uključujući tu HSS, HSP, HDSSB, Hrvatski laburisti PGS, Ladonja, Lista za Rijeku, Kerumov HGS…, pripale bi tek mrvice s izbornog stola.

Mandatne mrvice

Međutim, u hrvatskom izbornom modelu postoji kvaka koja relativizira i aktualnu veliku prednost Kukuriku koalicije nad HDZ-om, te u igru uvodi i mandatne »mrvice«. Naime, istraživanja pokazuju raspoloženje građana čitave Hrvatske, ali kada se ona podijeli na 10 izbornih jedinica nejednako naklonjenih SDP-ovoj koaliciji i HDZ-u, stvari izgledaju nešto drukčije. Vidi se to i u Ipsos Pulsovim regionalnim pokazateljima, gdje je HDZ i sada u prednosti u Slavoniji i Dalmaciji, dakle u 4.,5, 9. i 10. izbornoj jedinici, i gdje, kako pokazuju tablice, ni u svom najcrnjem izbornom razdoblju 2000. godine nije dobivao manje od 5 mandata, a 2007. godine ostvario odlučujuću prednost.

Stoga će HDZ fokusirano ići svom snagom u tim izbornim jedinicama, kao i u onima koje su na vagi (6. i 7.), a u onim »oporbenim« (1., 2., 3. i 8.) pokušati kontrolirati štetu nastojeći bar ponoviti dosadašnje rezultate odnosno osvojiti 3 do 4 mandata. S druge strane, raspodjela ukupnog broja mandata ovisit će i tome kome će i koliko štetu SDP-u i HDZ-u u 4. i 5. izbornoj jedinici nanijeti HDSSB, a u 9. i 10. Kerumov HGSS, u Zagrebu i okolici Bandić, jednako tako i koliko će mandata Kukuriku koaliciji u 8. izbornoj jedinici »uskratiti« PGS, Lista za Rijeku i Ladonja.

Sve to naravno HDZ-u ne mora biti dovoljno da bi bio relativni pobjednik izbora, jer je naposljetku SDP u koaliciji jači nego 2007. godine a HDZ zbog općeg pada povjerenja u tu stranku slabiji, no izbori će u svakom slučaju biti neizvjesniji nego što se čini na temelju posljednjih predizbornih sondaža javnog mnijenja. A ne treba zaboraviti da će na ukupan ishod izbora utjecati i broj birača koji će glasati. Bude li velike izborne apstinencije, šanse HDZ-a rastu. Pohrle li birači masovnije na birališta želeći promjene kao što su to učinili 2000. godine, HDZ-u neće pomoći nikakav izborni inženjering ni njegove regionalne utvrde