Sergio Bonelli, jedan od najpoznatijih strip autora i izdavača na svijetu preminuo je jučer u 78. godini života u Monzi, ostavljajući iza sebe, između ostalog, i svoju istoimenu izdavačku kuću, jedan od kamena temeljaca talijanskog stripa kroz koju su tijekom više desetljeća prošli mnogobrojni talijanski autori. No Sergio Bonelli nije zadužio samo talijanske ljubitelje devete umjetnosti, već možda u jednakom, ako i ne većem broju sve stripoljupce s područja bivše Jugoslavije koji su odrastali na njegovim i stripovima koje je izdavala »Sergio Bonelli Editore« izdavačka kuća – od Texa Villera, Zagora, Mister Noa i Kapetana Marka, do Martina Misterije i Dylan Doga, te cijelog niza drugih karaktera. Podsjetimo, na ovim prostorima strip junake edicije Bonelli proširila je srpska izdavačka kuća »Dječje novine « iz Gornjeg Milanovca, u svojim legendarnim serijalima Zlatna serija i Lunov Magnus Strip. Sam Bonelli odgovoran je za kreiranje dva, možda do dana današnjeg najkultnija lika iz cijele Bonellijeve lepeze – Zagora i Mr. Noa koje je stvorio pod svojim autorskim pseudonimom Guido Nolito.
Sergio Bonelli rodio se u Milanu 1932. godine, a na njegov izbor životnog zanimanja zasigurno je utjecala činjenica da je bio sin Gian Luiga Bonellija, čovjek koji je svojim perom kreirao Texa Willera i mnoge druge talijanske strip junake. Kako bi se odmaknuo od »očevih skuta« čiju je izdavačku kuću kasnije i naslijedio, mladi Bonelli preuzeo je psudonim Guido Nolito i već s 25 godina počeo pisati scenarije. Ubrzo je stvorio i neke svoje uspješne likove poput »Un ragazzo nel Far West« (Dječak s dalekog Zapada) i »Il Giudice Bean« (»Sudac Bean«), te napisao niz scenarija za kraće serijale. Prvi veliki autorki proboj na tržište ostvario je 1961. godine nakon što je upoznao crtača Galliena Ferrija i ubrzo poslije s njim kreirao Zagora, jednog od najuspješnijih likova iz edicije Bonelli, za kojeg je sam pisao scenarije idućih dvadeset godina.
– Od prvog trenutka kad sam odlučio da ću pisati izmišljene priče koje nisu bazirane na nekim preciznim povijesnim i geografskim činjenicama kao recimo u Texu, činilo mi se ispravnim kreirati neki fantastični i nadrealni svijet, kao u Flash Gordonu recimo. Mislim da je vrlo važno za strip scenaristu da kreira zamišljeni svijet u kojem može činiti što hoće, bez da objašnjava zašto se scena mijenja tako brzo. Želio sam da Zagor ima svoje vlastito kraljevstvo, poput Robina Hooda ili Tarzana – misterioznu šumu, objasnio je svojedobno u jednom intervjuu Bonelli, kako je nastala šuma Darkwood, između ostalog prisjećajući se kako je isprva naumio da se »šumski duh sa sjekirom« zove Aiax, dok nije shvatio da se tako zove i talijanski deterdžent.
Godine 1975. Bonelli stvara i lik Mister Noa, pilota malog »pipera«, lutalicu i avanturistu čije su avanture smještene na područje Južne Amerike pedesetih godina prošlog stoljeća. Bonelli je Mister Noa kreirao prema iskustvima vlastitih lutanja Južnom Amerikom, a za sami lik pilota nadahnuo ga je susret s jednim pilotom u Meksiku koji se zvao kepetan Vega i koji je prevozio namirnice i turiste.
– Istina je da svaki autor stavi ponešto sebe u svoje likove, a u mom slučaju se to najviše odnosi na lik Mister Noa. Kad sam pisao Zagora, sjajno sam se provodio pljačkajući skladište moje mašte koje sam bio ispunio knjigama i stripovima. No u Misteru Nou poslužio sam se svojim iskustvom s brojnih putovanja, koja su me odvela u Amazoniju tijekom godina kada su Manaus i prašuma koja ga okružuje bili još daleko od gomila turista. Mister No je svakako puno sličniji mom karakteru i mojim ambicajama, te našem vremenu nego Zagor. Njemu sam podario moje manije, od jazza do nekih drugih kultnih fenomena pedesetih i šezdesetih godina, priznao je je Bonelli. Ne čudi stoga što je upravo Mister No tijekom godina ostao mnogim stripofilima kasnije vičnijim ozbiljnijim stripovima, najdraži i najformiraniji lik iz »Zlatne serije«.
Bonelli je nakon ovog kreirao još nekolicinu strip likova, a tada se u potpunosti posvetio izdavaštvu. Njegova tvrtka kojoj je često mijenjao imena, da bi je konačno ostavio na »Sergio Bonelli Editore« tjekom godina nastavila je nizati uspjehe s Ken Parkerom (Berardi i Milazzo, 1977), Martinom Misterijom (Alfredo Castelli, 1982), Dylanom Dogom (Tiziano Sclavi), Nathanom Neverom (Medda, Serra i Vigna) i mnogim drugima. Bonelli je uz to lansirao i dva nekomercijalnija i shodno tome manje dugotrajna strip magazina koja su objavljivala stripove mlađih talentiranih talijanskih autora i »prenosila« poznata imena sa strip scene. Iako su Bonellijevi likovi bili i ostali najpoznatiji u Europi, pri čemu je svakako prednjačilo i tržište »bivše Juge«, neke od njih objavio je i američki Dark Horse, a Tex Willer svoja je izdanja doživio čak i u Indiji.
