Kriza vladajuće koalicije

Angela Merkel na koljenima: Gromki poraz najmoćnije žene na svijetu

Denis Romac

Više od potonuća vlastite stranke i kritike da se puno bavila spašavanjem Njemačke, a malo eurozone, Angelu Merkel više brine izborni debakl njezinog koalicijskog partnera



Dok je prava bitka za spašavanje eurozone tek očekuje, njemačka kancelarka Angela Merkel suočena je s dosad najvećim političkim iskušenjem kod kuće, nakon što je na izborima za Berlin njezina kršćansko-demokratska unija (CDU) ponovo doživjela gromki poraz. No, nije posrijedi samo jedan izborni poraz. Vladajuća stranka njemačke kancelarke poražena je čak šest puta zaredom na ukupno sedam ovogodišnjih pokrajinskih izbora u ovoj »super-izbornoj« godini, kako u Njemačkoj nazivaju godinu u kojoj se održava najviše pokrajinskih izbora, što pak dovodi u pitanje stabilnost vlade vodeće države na Starom kontinentu, o kojoj ovisi izlazak Europe iz krize.


Iako do sljedećih parlamentarnih izbora, koji se održavaju za godinu i pol, nema pokrajinskih izbora, kancelarka Merkel nema vremena za gubljenje, strahujući da bi se rezultati berlinskih izbora lako mogli preslikati na cijelu zemlju. Na izborima u Berlinu njezin CDU osvojio je 23 posto, naspram skoro 30 posto koliko su odnijeli opozicijski socijaldemokrati (SPD), no poraz je još gorči uz podatak da su zeleni osvojili čak 18 posto, a anarhoidna piratska stranka senzacionalnih osam posto, kao još jedan znamen rastućeg nepovjerenja u tradicionalni politički establishment.   

Krah liberala


No, više od poraza vlastite stranke Angelu Merkel brine katastrofalan rezultat slobodnih demokrata, njezinoga glavnog koalicijskog partnera, koji ju je istodobno razočarao svojom nepouzdanošću i prevrtljivošću. Slobodni demokrati (FDP) ni u Berlinu, gdje su osvojili zanemarivih 1,8 posto glasova, nisu uspjeli prijeći izborni prag od pet posto, što je najniža zabilježena potpora FDP-u od Drugog svjetskog rata i dramatičan pad u odnosu na sedam posto osvojenih glasova na pretprošlim izborima.


Nakon ovogodišnjih pokrajinskih izbora FDP postaje marginalna, beznačajna stranka, koja je ispala iz svih šest pokrajinskih parlamenata, osim u parlamentu Baden-Württemberga na jugozapadu Njemačke, jednom od rijetkih preostalih tradicionalnih uporišta FDP-a. No i ondje je danas na vlasti premijer iz redova zelenih, što na ponajbolji način potvrđuje aktualan trend pada popularnosti njemačkih liberalnih političara, čije mjesto i izbornu bazu osvaja zelena konkurencija koja biračima nudi novu koncepciju ekološki osviještene politike uz socijalnu i građansku odgovornost.




Iako kancelarka Merkel minimalizira važnost dramatičnog niza poraza FDP-a, tek u srazu s općom krizom katastrofa FDP-a dobiva prave razmjere, ozbiljno ugrožavajući plan Angele Merkel da ostane na čelu njemačke vlade i poslije idućih izbora. Jer dok je koalicija sa sestrinskom bavarskom Kršćansko-socijalnom unijom (CSU) i FDP-om za CDU »koalicija iz snova« – unatoč činjenici da je od formiranja te koalicije 2009. jedva bilo pitanja o kojem su se s FDP-om mogli dogovoriti – posve je nemoguće zamisliti da demokršćani koaliraju sa zelenima, premda je današnja kancelarka i započela svoj politički uspon kao ministrica okoliša u vladi Helmuta Kohla.


Urušivanje FDP-a bilo je naročito vidljivo u zaključnoj fazi »bitke za Berlin«, kad je ta stranka otvoreno oponirala pristupu šefice vlade prema europskoj dužničkoj krizi. Slobodni liberali pritom su pribjegli euroskeptičnom populizmu, što je još šokantnije kada znamo da je ta stranka Njemačkoj dala takve eurofile kao što je bio jedan Hans-Dietrich Genscher. Sadašnji prvi čovjek FDP-a i potpredsjednik vlade Philipp Rösler (prošloga svibnja naslijedio je Guida Westerwellea, koji je još uvijek šef njemačke diplomacije, iako je njegova politička karijera na zalazu) prvi je glasno izrekao ono što se nijedan ministar Angele Merkel nije usudio. Podilazeći sve većem broju njemačkih birača koji dvoje u opravdanost njemačkog preuzimanja glavnog bremena krize i odgovornosti za spas bankrotiranih država eurozone, vicekancelar Rösler ne isključuje mogućnost »organiziranog bankrota Grčke u slučaju nužde«. Ako treba, Rösler bi pritom pribjegao »privremenom« ograničavanju suverenih prava drugih država, odnosno suspenziji prava glasa propalih i bankrotiranih država u Europskom vijeću.   

Obamin apel


No, Röslerova »iskrenost« ipak nije osvojila berlinske birače, a usput je i dodatno podijelila vladajuće koalicijske redove. Kancelarka Merkel poziva na strpljenje, no glavni tajnik njezine stranke kritizirao je Röslerov prijedlog, rekavši kako Njemačka ima pravo od Grka tražiti da obave svoj dio posla, ali ih ne smije gurati u bankrot.


Vjerodostojnosti vladajuće koalicije nije pridonijelo ni glavinjanje oko odluke o zatvaranju svih njemačkih nuklearki nakon katastrofe u Fukušimi, i to samo godinu dana nakon što je koalicija opozvala raniju odluku crveno-zelene vlade o zatvaranju svih nuklearki. Uvjerljive kritike opozicije na račun vlade u Berlinu stigle su i kada je nedavno kancelarka Merkel rezolutno odbila sudjelovati u akciji NATO-a u Libiji, kojom se Njemačka prvi put poslije Drugog svjetskog rata zatekla u društvu s Rusijom i Kinom, a ne sa svojim tradicionalnim zapadnim saveznicima, Francuskom, Britanijom i Sjedinjenim Američkim Državama. Transatlantske odnose ugrožava i neodlučnost njemačke kancelarke u rješavanju dužničke krize.


Da je stvar ozbiljna, potvrđuje i nedavni telefonski razgovor Merkel i američkog predsjednika Baracka Obame, koji je zatražio odlučnije djelovanje protiv krize, strahujući od prelijevanja krize u eurozoni na globalno gospodarstvo. Zbog istog je razloga američki ministar financija Timothy Geithner ovih dana prvi put sudjelovao na zajedničkom sastanku ministara financija EU. No Geithner je sa sastanka otišao razočaran neslogom svojih europskih kolega u rješavanju dužničke krize, dok je njih nerviralo što su uopće dopustili da im prezadužena Amerika dijeli lekcije.   

Prezadužene države


Situacija u kojoj se kancelarka Merkel nalazi sjajna je prilika za socijaldemokrate, najveće zagovornike pomoći prezaduženim državama. Socijaldemokrati su pružili Merkel ruku pri spašavanju eura, čime njihove kritike o »nevjerodostojnosti« i »diletantizmu« sadašnje koalicije, u kojoj su i »euroskeptici« iz FDP-a, samo dobivaju na težini.


No, tek sljedeći tjedan vladajuća koalicija suočit će se s pravim iskušenjem; kad Bundestag bude odlučivao o proširenju ovlasti europskog fonda za prezadužene države. Merkel ne može računati ni na potporu svih vladajućih zastupnika zbog 20-ak disidenata u vlastitim redovima, nezadovoljnih golemim njemačkim udjelom u teretu spašavanja Grčke, što će dodatno zakomplicirati ionako komplicirane prilike u koaliciji.


Kancelarka Merkel hladnokrvno najavljuje kako je uvjerena da će njezina parlamentarna većina biti dovoljna za prolazak toga zakona. Ne treba sumnjati u njezinu odlučnost da dovrši taj posao, pa čak i ako je na početku dužničke krize i sama pokušavala poentirati na lijenosti Grka, zlorabeći krizu za unutarnjopolitičke predizborne potrebe. Ako je Europa opravdano prigovarala Angeli Merkel da se dosad više bavila spašavanjem Njemačke nego eurozone, čini se da nekad moćna kancelarka više nema pravog izbora. Dok joj se koalicija urušava, upravo o ishodu bitke za opstanak eura, a onda i same Europe – kako to i sama stalno naglašava – ovisit će i njezina politička budućnost. A političarku s njezinim smislom za politički opstanak ne smijemo prerano otpisati.