Više od potonuća vlastite stranke i kritike da se puno bavila spašavanjem Njemačke, a malo eurozone, Angelu Merkel više brine izborni debakl njezinog koalicijskog partnera
Dok je prava bitka za spašavanje eurozone tek očekuje, njemačka kancelarka Angela Merkel suočena je s dosad najvećim političkim iskušenjem kod kuće, nakon što je na izborima za Berlin njezina kršćansko-demokratska unija (CDU) ponovo doživjela gromki poraz. No, nije posrijedi samo jedan izborni poraz. Vladajuća stranka njemačke kancelarke poražena je čak šest puta zaredom na ukupno sedam ovogodišnjih pokrajinskih izbora u ovoj »super-izbornoj« godini, kako u Njemačkoj nazivaju godinu u kojoj se održava najviše pokrajinskih izbora, što pak dovodi u pitanje stabilnost vlade vodeće države na Starom kontinentu, o kojoj ovisi izlazak Europe iz krize.
Krah liberala
No, više od poraza vlastite stranke Angelu Merkel brine katastrofalan rezultat slobodnih demokrata, njezinoga glavnog koalicijskog partnera, koji ju je istodobno razočarao svojom nepouzdanošću i prevrtljivošću. Slobodni demokrati (FDP) ni u Berlinu, gdje su osvojili zanemarivih 1,8 posto glasova, nisu uspjeli prijeći izborni prag od pet posto, što je najniža zabilježena potpora FDP-u od Drugog svjetskog rata i dramatičan pad u odnosu na sedam posto osvojenih glasova na pretprošlim izborima.
Nakon ovogodišnjih pokrajinskih izbora FDP postaje marginalna, beznačajna stranka, koja je ispala iz svih šest pokrajinskih parlamenata, osim u parlamentu Baden-Württemberga na jugozapadu Njemačke, jednom od rijetkih preostalih tradicionalnih uporišta FDP-a. No i ondje je danas na vlasti premijer iz redova zelenih, što na ponajbolji način potvrđuje aktualan trend pada popularnosti njemačkih liberalnih političara, čije mjesto i izbornu bazu osvaja zelena konkurencija koja biračima nudi novu koncepciju ekološki osviještene politike uz socijalnu i građansku odgovornost.
Iako kancelarka Merkel minimalizira važnost dramatičnog niza poraza FDP-a, tek u srazu s općom krizom katastrofa FDP-a dobiva prave razmjere, ozbiljno ugrožavajući plan Angele Merkel da ostane na čelu njemačke vlade i poslije idućih izbora. Jer dok je koalicija sa sestrinskom bavarskom Kršćansko-socijalnom unijom (CSU) i FDP-om za CDU »koalicija iz snova« – unatoč činjenici da je od formiranja te koalicije 2009. jedva bilo pitanja o kojem su se s FDP-om mogli dogovoriti – posve je nemoguće zamisliti da demokršćani koaliraju sa zelenima, premda je današnja kancelarka i započela svoj politički uspon kao ministrica okoliša u vladi Helmuta Kohla.
Obamin apel
No, Röslerova »iskrenost« ipak nije osvojila berlinske birače, a usput je i dodatno podijelila vladajuće koalicijske redove. Kancelarka Merkel poziva na strpljenje, no glavni tajnik njezine stranke kritizirao je Röslerov prijedlog, rekavši kako Njemačka ima pravo od Grka tražiti da obave svoj dio posla, ali ih ne smije gurati u bankrot.
Vjerodostojnosti vladajuće koalicije nije pridonijelo ni glavinjanje oko odluke o zatvaranju svih njemačkih nuklearki nakon katastrofe u Fukušimi, i to samo godinu dana nakon što je koalicija opozvala raniju odluku crveno-zelene vlade o zatvaranju svih nuklearki. Uvjerljive kritike opozicije na račun vlade u Berlinu stigle su i kada je nedavno kancelarka Merkel rezolutno odbila sudjelovati u akciji NATO-a u Libiji, kojom se Njemačka prvi put poslije Drugog svjetskog rata zatekla u društvu s Rusijom i Kinom, a ne sa svojim tradicionalnim zapadnim saveznicima, Francuskom, Britanijom i Sjedinjenim Američkim Državama. Transatlantske odnose ugrožava i neodlučnost njemačke kancelarke u rješavanju dužničke krize.
Prezadužene države
Situacija u kojoj se kancelarka Merkel nalazi sjajna je prilika za socijaldemokrate, najveće zagovornike pomoći prezaduženim državama. Socijaldemokrati su pružili Merkel ruku pri spašavanju eura, čime njihove kritike o »nevjerodostojnosti« i »diletantizmu« sadašnje koalicije, u kojoj su i »euroskeptici« iz FDP-a, samo dobivaju na težini.
No, tek sljedeći tjedan vladajuća koalicija suočit će se s pravim iskušenjem; kad Bundestag bude odlučivao o proširenju ovlasti europskog fonda za prezadužene države. Merkel ne može računati ni na potporu svih vladajućih zastupnika zbog 20-ak disidenata u vlastitim redovima, nezadovoljnih golemim njemačkim udjelom u teretu spašavanja Grčke, što će dodatno zakomplicirati ionako komplicirane prilike u koaliciji.
Kancelarka Merkel hladnokrvno najavljuje kako je uvjerena da će njezina parlamentarna većina biti dovoljna za prolazak toga zakona. Ne treba sumnjati u njezinu odlučnost da dovrši taj posao, pa čak i ako je na početku dužničke krize i sama pokušavala poentirati na lijenosti Grka, zlorabeći krizu za unutarnjopolitičke predizborne potrebe. Ako je Europa opravdano prigovarala Angeli Merkel da se dosad više bavila spašavanjem Njemačke nego eurozone, čini se da nekad moćna kancelarka više nema pravog izbora. Dok joj se koalicija urušava, upravo o ishodu bitke za opstanak eura, a onda i same Europe – kako to i sama stalno naglašava – ovisit će i njezina politička budućnost. A političarku s njezinim smislom za politički opstanak ne smijemo prerano otpisati.
