Projekt je to u kojem želi sudjelovati i Hrvatska što je potvrđeno ugovorom kojeg su predstavnici Vlade potpisali prošle godine u ožujku u Moskvi za vrijeme posjeta premijerke Kosor ruskom kolegi Vladimiru Putinu. Kakva će biti uloga Hrvatske u Južnom toku, i hoće li je uopće biti tada nije dogovoreno, a ne zna se ni danas, jer će to ovisiti o studiji izvedivosti na kojoj će, najavljeno je tada u Moskvi, raditi Plinacro i Gazprom. U međuvremenu je Hrvatska prestala kupovati plin od Gazproma, što je vodilo do zaključka da ni od uključivanja u Južni tok neće biti ništa.
Izgrađeni plinovodi
No, u Plinacrou kažu da su studiju završili i da su je dostavili ruskom partneru, »te će ona činiti dio sveobuhvatne (od svih zemalja uključenih u projekt), konsolidirane Studije izvedivosti«. Hoće li Hrvatskom prolaziti magistralni vod plinovoda ili tek odvojak, odredit će Gazprom.
– Na temelju te studije Gazprom će naposlijetku odrediti trasu, kapacitete i sve ostale pojedinosti toga dobavnog pravca pod nazivom Južni tok, kažu iz Plinacroa. Napominju i to da realizacija tog projekta ne podrazumijeva, barem ne u prvo vrijeme, izgradnju novog plinovoda, već je namjera Gazproma služiti se već postojećim, izgrađenim plinovodima dovoljnih kapaciteta.
– Upravo u tom kontekstu početkom 2011. završen je interkonekcijski plinovod Hrvatska-Mađarska, koji je od 1. srpnja 2011. godine i službeno u radu, i dalje je našim ruskim partnerima iznimno zanimljiv, odgovaraju iz Plinacroa na naše pitanje je li možda Rusija odustala od uključivanja Hrvatske u Južni tok. Naši sugovornici u Vladi ističu pak da kad je u pitanju sudjelovanje Hrvatske u tom projektu zasad nema sigurne oklade. No, čini se da drugi projekt o kojem su Putin i Kosor razagovarili više nema budućnosti.
Alternativni pravci
U Vladi priznaju da nakon početne inicijative za obnovom projekta koji bi značio transport ruske nafte preko Janafovih cijevi do Jadrana, Rusi više ne pokazuju nikakva interes.
– Dogovoreno je da se počne na razini dvaju ministarstava zaduženih za energetiku razgovarati o tom projektu, no nakon početnih kurtoaznih kontakata, Rusi ne pokazuju baš nikakav interes za Družbu Adriju. Oni su našli druge alternativne pravce, naftovode i luke za svoju naftu. Mi smo svoj trenutak propustili, kaže naš sugovornik iz Vlade.
Bi li se nešto dogodilo da je Hrvatska nakon sureta premijera u Moskvi bila agresivnija, naš izvor ne može procjenjivati, ali dodaje da su i Družba Adria i Južni tok, ako ni od njega ništa ne bude, izgubljeni samo hrvatskom krivnjom.
Međutim, pojedini svjetski analitičari još uvijek sumnjaju i u isplativost i realizaciju projekta Južni tok, jer cijena njegove izgradnje, između ostaloga, raste i zbog rasta cijena čelika. Uz to Rusija je već u pogon pustila plinovod Sjeverni tok kojim svoj plin kroz cjevovod ispod Baltičkog mora izravno dovodi do Njemačke.
Konkurencija mu je i plinovod Nabucco dužine 3300 kilometara, kojim bi, kad bude dovršen, do Europe trebao godišnje dovoditi i do 31 milijardu prostornih metara prirodnog plina iz regije Kaspijskog jezera i Srednje Azije preko Turske.
