Prije pet mjeseci na izlasku iz tog istog kazališta, auto mu je zaustavio nepoznati muškarac i ubio ga sa sedam hitaca, i to pred očima bejbisiterice koja je sjedila na stražnjem sjedalu držeći u naručju njegovo dijete. Ubojica je ostao neidentificiran. Znalo se da su ekstremni islamisti zaprijetili Julianu u nekoliko navrata jer je u produkciji Orwellove »Životinjske farme« ulogu svinje dodijelio mladom palestinskom glumcu, iako se ona prema islamskim zakonima smatra »prljavom« životinjom. 

Politički akt

Biste li se seksali s Arapom/Arapkinjom? Biste li se seksali s Izraelcem/Izraelkom? Iako su pitanja anketna, Zauberman ne želi raditi anketu, već je njen doks više neka vrsta sociološkog eksperimenta. Natjerati sugovornike da reagiraju. Naravno, ovakvo »sociološko« istraživanje seksualnih navika Arapa nije nikakva novost. Sjetimo se recimo filma »Džihad za ljubav« Parverza Sharme ili slično koncipirani »Ne baš Taliban« prikazan ovih dana u zagrebačkom Dokukinu, čiji autor Fadi Hindash, također deklarirani gay kao i Sharma, promatra dvostruke standarde kad jer u pitanju seks u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. No, Zauberman se u svojim dilemama možda najviše približila doksu Yun Suh »City of Borders« koji ulazi u jedan jeruzalemski gay disco u kojem se zajedno druže Palestinci i Izraelci, iako su u Zaubermaničinu komadu barijere i tabui puno snažniji, a prag tolerancije daleko niži, što je prilično paradoksalno, jer je istraživanje provodila u noćnom Tel Avivu koji je puno otvoreniji od konzervativnog Jeruzalema. 

    Naravno, odgovori su bili najčešće negativni, iako je autorica mahom pronalazila uzorke u diskotekama, kad je alkohol učinio svoje, dakle, na mjestima gdje je atmosfera bila puno opuštenija. Zato njena odluka da snima noću nije samo ideološka već i strateška, jer se mehanizmi obrane u naletu stroboskopa smanjuju. Jedan sugovornik bio je ponešto ironičniji i rekao je da se nikad ne bi ševio s Arapkinjom, ali ne zato što je Arapkinja, već zato što je žena, čak i kad bi htio. Jedna Izraelka je razbila barijeru, smatrajući da je njen seks s Palestincem bio čisto političko pitanje. Za nju je jebanje bila neka vrsta mirovnog pregovora. Samo što nam akteri potonjeg to najčešće čine direktno u mozak. Ona je »spavala s neprijateljem« i trenutak penetracije je za nju bio definitivni znak da je mirovni ugovor potpisan, samo što nalivpero u njenom slučaju zamjenjuje spolovilo. »Bilo je to najveće ‘antierotsko’ vođenje ljubavi u mom životu«, kaže ona, što zapravo znači da se ovdje teško može govoriti o pravom erotskom užitku.   

Kompleksni identiteti

Iako Zauberman za razliku od Sharme kao arapske uzorke odabire Arape koji imaju izraelsko državljanstvo, i ne odlazi na okupirana područja koja obitavaju »pravi Palestinci«, njeno »istraživanje« ukazuje ne samo na shizofreniju jednog permanentnog sukoba, već i na njegove kompleksne identitete koje autorica minuciozno istražuje. Otići u krevet s »neprijateljem« za mnoge je krajnje nemoguća misija i probiti tu neprobojnu barikadu postaje gotovo nemoguće. Ponekad je u pitanju strah pomiješan s frustracijama. A većina onih koji su se »ohrabrili« i prešli na drugu stranu ljubavne barikade, rekli su autorici da je njihova veza okončala debaklom. No, žudnja ipak ostaje jedina snaga koja je u stanju demolirati zidove identiteta i etiketa. Ona postaje barem na trenutak jača od bilo kakvog političkog diskursa. 

    I dok je prvi dio filma satkan od lica koja izranjaju iz mraka diskoteke, onih anonimnih i onih poznatijih poput »palestizraelskog« glazbenog dua Boogie Balagan, novinara Gideona Levyja i već spomenutog Mer-Khamisa, s prvim zrakama sunca ukazuju se likovi prvih ortodoksnih Židova. Dok djeca noći sklanjaju poglede oslijepljeni suncem nakon što su proveli noć pod svjetlima ravea, potonji sklanjaju pogled da bi sakrili identitet u suočavanju s nemirnom autoričinom kamerom. Jer, iako Zauberman u doksu citira velikog palestinskog pjesnika Mahmuda Darviša i njegovu poemu »Drugom ubojici« (»Kako si mogao ubiti tri goluba jednim metkom?«), čini mi se da bi s obzirom na uzorak koji je odabrala autorica, njenim sugovornicima više pasao savjet Lady Gage »I want your love I don’t want your revenge«. Znam, zvuči banalno, ali prokleto istinito. Kako bi to prevela djeca cvijeća, vodi ljubav a ne rat.