Valentino Mazzola je 1946. primao pet puta više novca od radnika, Danas Ibrahimović zarađuje 920 tisuća eura mjesečno, a radnik tisuću
Dragulj
Je li bilo ranije bolje ili lošije nego sada, može se diskutirati, ali je izvjesno da su u neka prijašnja vremena bogati bili nešto manje bogati ili su pak siromašni bili nešto manje siromasi. Škare zarada su bile manje, a primjer za to je legendarni Valentino Mazzola. Ovog dragulja calcija, rođenog u Cassanu d’Adda 26. siječnja 1919. godine, oca također slavnog igrača Sandra, smatraju jednim od najboljih talijanskih nogometaša u povijesti, ako ne i najboljim. Valentino je bio među zvijezdama tada nepobjedivog »Grande Torina«, koji su poginuli na brdu Superga, u zrakoplovnoj nesreći 4. svibnja 1949. godine nakon što je u Prvoj ligi u 196 susreta dao 93 gola. List se pozabavio njegovom plaćom, koja je 1946. godine bila 80 tisuća lira mjesečno, računajući da je to današnjih 41,31 euro. Radnik je tada zarađivao nekih 15 tisuća lira, što je omjer 1:5,3. Dakle, prva zvijezda calcija zarađivala je toliko puta više od čovjeka koji je radio na proizvodnoj »Fiatovoj« traci u tom istom Torinu. Mazzola je u svoje vrijeme živio na visokoj nozi. Stanovao je u superluksuznom stanu, imao je lijep automobil i koristio razne druge privilegije. Treba uzeti u obzir da je u Italiji tada bilo jedva 150 tisuća automobila i da je u biti najkorištenije prijevozno sredstvo još uvijek bio bicikl. Italija je još uvijek bila pretežno poljoprivredna zemlja, plaćao se skup danak ratnim razaranjima. Prosječne obitelji su si mogle priuštiti meso za objed tek jednom sedmično, nije bilo baš izlazaka u restorane ili odlazaka na godišnje odmore.
Kruh
Razlike, koje su postojale i onda, sada su izraženije, što govori i usporedba o cijeni kruha. Ona je prije više do pola stoljeća bila 45 lira ili 0,02 eura i danas je narasla na 1,2 eura. To je porast od 60 puta, ali ne 920 koliko je puta veća plaća igrača tipa Ibrahimovića od nekog običnog čovjeka. Vrijeme čini svoje, puno toga se promijenilo od 1923. godine kada je prvi tadašnji talijanski profesionalac Virgilio »Viri« Rosetta iz »Pro Vercellija«, gdje nije primao niti jedne lire, prešao u »Juventus« za okruglu svotu od 50 tisuća eura. Od tada je prošlo skoro devet desetljeća, calcio je snažno zaplovio u neke druge vode, profesionalni nogometaši itekako zadovoljno trljaju ruke radi činjenice da se njihov sport ovako vrednuje.
