Ivo Škrabalo, hrvatski političar, filmski redatelj, scenarist, dramaturg i povjesničar filma umro je nakon kratke bolesti u Zagrebu 18. rujna u 78. godini.

Škrabalo je rođen u Somboru 19. veljače 1934. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Zagreb dolazi radi studija na Pravnom fakultetu. Osim diplome Pravnog fakulteta završio je i studij režije na Kazališnoj akademiji. Međunarodno pravo magistrirao je na temu nastanka Bangladeša.

Škrabalo je redatelj i scenarist više zapaženih dokumentarnih filmova šezdesetih godina od kojih se ističu „Velika porodica“ i „Slamarke divojke“. Kao dramaturg i scenarist radio je na više iznimno cijenjenih filmova poput „Tko pjeva, zlo ne misli“, „Hrvatske katedrale“, „Već viđeno“, a posebno je upečatljiva njegova suradnja sa Zvonimirom Berkovićem primjerice na filmu „Ljubavna pisma s predumišljajem“.

Interes za politiku Škrabalo je pokazivao oduvijek, a kao jedan od urednika u „Hrvatskom tjedniku“ 1971. godine bio je, nakon sloma Hrvatskog proljeća, proskribiran te je radio kao savjetnik za repertoar u Croatia filmu gdje je ostao zapamćen, uz ostalo, i po uvozu i distribuciji sjajnih čeških filmova, posebno filmova Jirija Menzela.

Povijest hrvatskog filma nezamisliva je bez Škrabala jer je on njegov najveći povjesničar. Godine 1984. objavio je knjigu „Između publike i države – povijest hrvatske kinematografije 1896. 1980. godine“ koju je tadašnji Savez komunista Hrvatske žestoko kritizirao zbog navodnog nacionalizma. Godine 1998. objavio je svojevrsni nastavak te knjige „101 godina filma u Hrvatskoj 1896. – 1997“. Objavio je i brojne portrete, odnosno eseje o velikanima hrvatskoga filma. Početkom devedesetih godina kratkotrajno je bio direktor filmskog festivala u Puli, pokretač je Dana hrvatskog filma i časopisa Hrvatski filmski ljetopis.

Urušavanjem socijalizma i naznakama demokratskih promjena Škrabalo se politički aktivirao u HSLS-u. Kratkotrajno je bio pomoćnik ministra kulture u Vladi demokratskog jedinstva zadužen za međunarodnu kulturnu suradnju. Godine 1992. po prvi je put izabran za zastupnika u Hrvatski sabor i to na listi HSLS-a. Na izborima 1995. godine nije izabran pod sumnjivim okolnostima iako mu je njegov protukandidat u izbornoj jedinici Branko Mikša javno čestitao izbornu pobjedu. U Sabor je umjesto Mikše ušla njegova zamjenica u izbornoj jedinici Jadranka Kosor.

U jeku „zagrebačke krize“ Škrabalo je postao jedan od četiriju gradonačelnika koje je HSLS predložio, Gradska skupština izabrala, a Franjo Tuđman odbio potvrditi. Škrabalo prvi put u vlasti sudjeluje nakon izbora 2000. godine kada je po drugi put izabran u Hrvatski sabor. 

Nakon izbora 2003. godine odlazi u političku mirovnu, ali i dalje je aktivan. Kao povjesničar hrvatskog filma objavio je „Vodič kroz povijest hrvatskoga filma“, a kao političar je zajedno sa Aharonom Nathanom iz Izraela u knjizi „Totalna predstavljenost“ predložio novi izborni model koji bi smanjio jaz između građana i političara.