Dok su prijatelji tragali za nestalim na području oko Preluka i Voloskog, policija je pretraživala more kod Opatije i Mošćeničke Drage
RIJEKA Prijatelji i poznanici Riječanina Adriana Kvesića, koji je 25. kolovoza stradao u pomorskoj nesreći kod Preluka i čija je sudbina od tada nepoznata, u nedjelju su se uključili u potragu za unesrećenim. Njih 30-ak skupilo se u jutarnjim satima na terasi gostionice Skale na Preluku, no vrlo brzo se pokazalo koliko je nezgodno tražiti nestalu osobu u moru.
Potraga u takvim slučajevim ovisi o dostupnoj opremi, odnosno prije svega čamcima kojima će se pretraživati akvatorij, tako da je samo dio dobrovoljaca sudjelovao u traženju. Potrazi se priključila i policija koja je s dvije brodice tražila na području kod Opatije i Mošćeničke Drage, dok su se prijatelji i ronioci, koji su se također uključili u akciju, orijentirali na područje Preluka i Voloskog.
Kumske veze
U društvu koje se okupilo na Preluku bile su i dvije Adrianu vrlo bliske osobe, brat Danijel, koji nije bio raspoložen za davanje izjava i prijatelj Dejan Laban koji je kobnog četvrtka bio s Adrianom i još dvojicom prijatelja na barci.
Jedan od uzroka nesreće je u tome što je njihova barka bila neosvijetljena, pa kada je nestao odraz svjetla s obale, barka je na moru bila gotovo pa nevidljiva pa je skiper glisera nije mogao uočiti sve dok nije postalo prekasno.
– Nismo imali svjetlo, jedino ono s mobitela koje je preslabo. Ja sam u trenutku sudara baš pisao SMS poruku. Gliser nam je preskočio preko krme na kojoj su sjedili Miki i Adrian, dok smo Roko i ja bili na pramcu. Nakon sudara jedino sam ja ostao na barci. Prvo je nastala tišina, a potom sam počeo dozivati prijatelje. Svi su se javili osim Adriana…, ispričao je Laban, koji je, jednako kao Utković, prošao bez većih posljedica. Matijašević je zadobio teške tjelesne ozljede i sada je izvan životne opasnosti, dok se za Kvesićem još uvijek traga.
Svjetla grada
– Nas četvorica se dugo nismo družili i tog dana smo se uspjeli naći. Budući da smo zbog zauzetosti poslom propustili gotovo cijelo ljeto, našli smo se u Kostreni gdje smo popili nekoliko pića i potom se uputili Mikijevom barkom u smjeru Opatije. Bilo je prekrasno, kada smo prolazili pored Rijeke svjetla grada su se ocrtavala na moru. I tako sve do bazena, nakon kojega je nastao gotovo pa mrkli mrak, prisjeća se Laban.