Na svom kreativnom vrhuncu glazbenica je za sobom ostavila djelo koje se svojom originalnošću, zahtjevnošću i uvjerljivošću izdiže iznad ostatka aktualne glazbene produkcije, ne samo britanske
Britanska kantautorica PJ Harvey definitivno je potvrdila svoj status heroine alternativnog rocka. Svojim posljednjim albumom »Let England Shake« osebujna i beskompromisna Polly Jean Harvey osvojila je uglednu britansku glazbenu nagradu Mercury, kao jedina žena u povijesti te nagrade. Štoviše, PJ Harvey to je pošlo za rukom dvaput, jer je već 2001. godine prvi put primila nagradu Mercury za svoj album »Stories from the City, Stories from the Sea«.
Kada je prvi put osvojila Mercury, 11. rujna 2001., PJ Harvey zatekla se u Washingtonu. Iz svoje hotelske sobe promatrala je kako gori Pentagon. Skoro cijelo jedno desetljeće trebalo joj je da ono što vidjela tog dana u Washingtonu artikulira u koherentno umjetničko djelo. »Ako želiš govoriti o važnim stvarima, moraš to napraviti dobro«, objašnjava PJ Harvey ovih dana zbog čega je proces stvaranja albuma »Let England Shake« trajao toliko dugo.
Afera s Nickom Caveom
»Let England Shake« kruna je njezine karijere, začete početkom devedesetih, kada je ambiciozna Polly Jean Harvey skrenula pozornost na sebe punk energijom, neobuzdano istražujući područja ljubavi, vjere i seksualnosti. PJ Harvey – u to vrijeme to je još bio naziv glazbenog trija, no Polly Harvey je ubrzo pod istim imenom nastavila solo karijeru – prvi album snima za samo pet tisuća dolara. Njegov uspjeh povećao je očekivanja, tako da je PJ Harvey, koja je odrasla u poticajnoj atmosferi uz oca skulptora i majku umjetnicu, nakon preseljenja u London doživljava nervni slom.
To je jedan od rijetkih dostupnih podataka o njezinom privatnom životu, uz još njezinu razvikanu aferu s Nickom Caveom, s kojim je pala u ljubavni zanos za vrijeme snimanja dueta »Henry Lee« 1996. godine.
Topovsko meso
Na »Let England Shake« danas 41-godišnja glazbenica opjevala je imperijalnu britansku prošlost, a ta je prošlost – podsjetimo – prošlost krvavih bitaka, ratova i stradanja. Samo čuvenom bitkom kod Galipolja 1915. – jednom od najkrvavijih u Prvom svjetskom ratu, u kojoj je, uglavnom bespotrebno, stradalo preko 20 tisuća britanskih vojnika – PJ Harvey bavi se u tri pjesme. U šali kaže da bi mogla doktorirati na temu Galipolja.
Njezine su pjesme prepune topovskog mesa i ratnog stradanja, no ona ne piše antiratne, protestne pjesme, niti želi stvarati nacionalističke himne »slavnoj imperijalnoj prošlosti«. PJ Harvey isključivo zanima kako je takva ratnička prošlost oblikovala Britaniju i Britance kakvi su oni bili i kakvi su danas. U svojim pjesmama o ratovima, Engleskoj i Britaniji ne želi ljudima soliti pamet, niti im govoriti kako trebaju razmišljati o vlastitoj prošlosti.
Crkva kao studio
Na kraju je ipak stigla ponuda koja se ne odbija. Župnik u rodnom Dorsetu u Engleskoj, mjestu u kojem i danas živi, ponudio joj je lokalnu crkvu za snimanje albuma.
Zajedno sa svojim prezimenjakom, multiinstrumentalistom i producentom – koji je u međuvremenu napustio Caveove Bad Seedse – zatim svojim stalnim glazbenim partnerom Johnom Parishom, kao i australskim producentom Floodom, koji je u berlinskom Hansa studiju producirao albume Cavea i U2, PJ Harvey je stvorila svoje životno djelo. Uz klasičan rock instrumentarij, gitaru, bas i bubanj, na »Let England Shake« dominiraju citra, melotron, ksilofon, harmonika i puhaći instrumenti. Napetost, melodioznost, dramatičnost i izražajnost glazbe nimalo ne zaostaje za snagom njezinih stihova. Dapače! Ili njezinim vlastitim riječima: »Željela sam stvoriti nešto što neće biti važno samo meni, nego i drugima. Nadam se da sam stvorila nešto što će trajati«.
