Janez Janša je ponovno na optuženičkoj klupi ovaj put zbog sumnje u korupciju u najvećem slovenskom poslu od neovisnosti - kupnji 135 oklopnih vozila od finske Patrije
Prvi proces Janezu Janši potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća na Vojnom sudu u Ljubljani zakotrljao je lavinu koja je naposljetku srušila jugoslavensku federaciju. Iako ga je ondašnji sud JNA formalno osudio, Janša je iz tog procesa izašao kao pobjednik.
Od lovine, mladi se obrambenjak brzo preobrazio u lovca, nakon što je u novoj neovisnoj slovenskoj državi zasjeo na mjesto ministra obrane.
U ponedjeljak je Janša ponovno sjeo na optuženičku klupu na prvostupanjskom sudu u Ljubljani, i to u spektakularnom procesu zbog afere Patrija.
Riječ je o najvećem procesu u samostalnoj Sloveniji, kao što je i posao s Patrijom, u kojem su Slovenci od finskog proizvođača oružja naručili 135 oklopnjaka za nevjerojatnih 278 milijuna eura, najveći posao ikad ugovoren od slovenske neovisnosti.
Hoće li Janša još jednom nadigrati svoje progonitelje, a uskoro možda i zasjesti u fotelju prvog čovjeka slovenske izvršne vlasti, ili će mu sada već punoljetna slovenska pravna država ipak pomrsiti račune? Jer njegova se taktika u aferi Patrija dosad svodila upravo na to: optuživanje tužitelja.
Dopala mu se uloga tužitelja
Istraga je u Austriji i Finskoj slijedila trag novca i do u tančina razotkrila komplicirane putove kojima je Patrija potkupila Janšinu vladajuću Slovensku demokratsku stranku – budući da su skoro svi akteri afere u Austriji i Finskoj »propjevali«.
Janša se u Sloveniji uživio u ulogu tužitelja, pa je najprije tužio finskog novinara Magnusa Berglunda, koji je u jednoj televizijskoj emisiji Janšu prvi javno označio ključnom figurom u korupcijskom lancu koji od Patrije vodi do slovenskog političkog vrha, tražeći od novinara čak 1,5 milijuna eura odštete.
Usto, Janša je tužio i tužiteljicu Branku Zobec Hrastar, čiji je suprug Zvonko Hrastar koncem osamdesetih sudjelovao u Janšinom uhićenju.
Upravo je tužiteljica Zobec Hrastar i podigla optužnicu protiv Janše i još četvorice u aferi Patrija. Pred početak suđenja odlučila se povući iz predmeta, ali i iz tužiteljstva, zamjerivši državi što nije kadra zaštititi svoje dužnosnike.
Neki ipak radije vjeruju kako se tužiteljica prepala neuspjeha kakav je tužiteljstvo doživjelo u prvom procesu za aferu Patrija, u kojem su bili optuženi nekadašnji ministar obrane Karl Erjavec i načelnik slovenske vojske Albin Gutman, koji su na prvostupanjskom sudu oslobođeni optužbe.
Izlazak Zobec Hrastar iz predmeta nije utjecao na Janšinu retoriku. Za njega je suđenje »političko-tužiteljska farsa«, koja otvara slična pitanja kao i prije 23 godine.
Podsjetimo, tada je Janša, u osvit slovenskog proljeća, s još trojicom svojih tadašnjih suradnika, na vojnom sudu osuđen zbog odavanja vojne tajne. Kao i nekadašnja vojna optužnica, ni današnja – tvrdi Janša – ne sadrži nikakve konkretne dokaze od kojih bi se mogao braniti.
»Na neodređenom mjestu, u neodređeno vrijeme i na neutvrđen način…«, objavio je Janša jučer ujutro na Twitteru, aludirajući na činjenicu da se u optužnici protiv njega navodi kako je »na neodređenom mjestu i na neodređen način« primio dar za nezakonito posredovanje.
Slijedi rasplitanje
Osim Janše i Wolfa, zbog čijeg je nedolaska na ročište suđenje odgođeno za tjedan dana, u procesu Patrija optuženi su još i Jože Zagožen, Janšin suradnik i visoki dužnosnik Janšine stranke – koji je po optužnici posredovao između Patrije i Riedla na jednoj te Janše na drugoj strani – zatim brigadir Slovenske vojske Tone Krkovič te Ivan Črnkovič, direktor i suvlasnik Rotisa, tvrtke koja je bila izabrana kao Patrijin partner u Sloveniji u poslu s oklopnjacima.
Usprkos Janšinim tvrdnjama kako je stvarni cilj suđenja poremetiti njegove planove za povratak na vlast na izborima koje se očekuju do kraja godine, afera Patrija mora se rasplesti, na ovaj ili onaj način.
Policije triju država – Slovenije, Austrije i Finske – bavile su se istom istragom i došle do istih zaključaka, prikupivši mnoštvo dokaza.
Od e-mail poruka i bilješki sa sastanaka na kojima se posao dogovarao, zatim i modela raspodjele milijunskih provizija pronađen u računalu jednog od optuženika, pa čak i računa plaćene cestarine za automobil kojim je Riedl 15. veljače 2007.
Patrijin novac u prtljažniku prevozio u Sloveniju. Optužnice su podignute u Sloveniji i Austriji, dok se optužnica u Finskoj očekuje ujesen.
Janša je najveću podršku imao od strane neodlučne države, odnosno njezinih namjerno »nemarnih« i Janši lojalnih policijskih službenika, koji su više od godinu dana prijavu korupcije u aferi Patrija »zametnuli« u ladici. Naime, Patrijine potkupnine otkrio je slučajno savjesni službenik jedne austrijske banke, Emil Czernetz, koji 7. veljače 2005. godine Walteru Wolfu, također optuženom austrijsko-kanadskom biznismenu, nije želio isplatiti 2,3 milijuna eura što mu ih je doznačio Wolfgang Riedl, Patrijin predstavnik u Austriji, budući da Wolf nije ponudio uvjerljive dokaze o izvoru novca. Umjesto ugovora o obavljenom poslu, Wolf je Czernetzu pokazao novinski članak o prodaji Patrijinih oklopnjaka Sloveniji. Czernetz je na koncu Wolfu isplatio samo 300 tisuća eura, dok je ostatak retransferirao na Riedlov račun, uz napomenu: bez dokaza o suglasju s našim pravilima o sprečavanju pranja novca. Czernetzova je napomena odmah proslijeđena austrijskom ministarstvu unutarnjih poslova, koje je obavijestilo policije u Ljubljani i Helsinkiju. Dok su u Austriji i Finskoj odmah započeli istragu, u Ljubljani je depeša »zametnuta« na 14 mjeseci.
