Njen prvi dio »Megagradovi« gotovo je nevidljiv. A »Smrt radnika« prikazana je na jednom od ranijih izdanja zagrebačkog Human Rights Film festivala na kojem je i sam gostovao. Osmišljena kao filmski triptih, »Slava kurvi« prati živote radnica iz naslova filma i to na tri lokacije.
Mučne epizode
U Bangkoku one »timbraju kartelu« na ulazu u tvornicu ljubavi, prije no što uđu u neku vrstu akvarija. S druge strane zrcala promataju ih njihovi klijenti. Kad klijent odabere damu, ona ga najprije odvede na šalter kao u banci da plati račun, da bi potom ušli u lift koji ih odvodi u jedan od budoara na gornjem katu.
U najmučnijoj bangladeškoj epizodi, djevojčice koje su dobile prvu mjesečnicu nude muškarcima usluge u labirintu vlažnih ulica, smještene u nišama. A u meksičkom segmentu, prostitutke koje ordiniraju pod budnim okom narkokartela, štuju kult smrti čija je figura kosca ženskog roda.
Kako to već biva u Glawoggerovu aktivističkom opusu, autor ne nudi nikakav komentar, već ostavlja slikama da govore umjesto njega, uz efektni soundtrack kojim dominiraju Coco Rosie i Bunny Lake.
Egzotične lokacije fascinirale su i veliku Chantal Akerman koja u press materijalu njena najnovijeg filma »Almeyerovo ludilo«, slobodne adaptacije istoimenog romana Josepha Conrada, navodi da joj je kao inspiracija za film poslužio Murnauov »Tabu« koji je pogledala odmah nakon što je pročitala piščev roman. Uvodni kadar ovog snenog filma doima se poput neiskorištena materijala Glawoggerova doksa. Mladi Kambodžanac odjeven u sako od drečava lamea umire na bini tijekom karaoke izvedbe songa Deana Martina, dok se njegova djevojka Nina nalazila u pratećoj plesnoj skupini.
Ludi Grci
Mladićevo ubojstvo ne spominje se u Conradovu predlošku. No, priča se vraća u prošlost, fokusirana na odnos Nine i njena oca Francuza, propalog vlasnika manje plantaže, posesivno vezanog za kćer mulatkinju koju pokušava odgojiti u europskom duhu, upisavši ju na koledž protiv njene volje. Nema sumnje da se Akerman identificirala s mladićem. No, autoričin tragični komentar o kolonijalizmu, slobodi, krivnji, gubitku i iskupljenju, krajnje je spor i elegičan.
U konkrenciji je prikazan najnoviji film »Alpe« grčkog enfant terriblea Yorgosa Lanthimosa, čiji je prethodni komad »Očnjaci« bio možda najradikalnija nominacija za Oscara ikad. Sada mu se na tradicionalni bihevioristicki teren vraćaju isti glumci u bizarnoj priči o grupi čiji članovi nazvani po različitim planinama nude za novac usluge reproduciranja ponašanja umrlih osoba, kako bi njihovi ožalošćeni klijenti dobili lažnu predodžbu da su one još uvijek s njima. Oni čak pristaju i žalovati umjesto njih, kako se obitelj umrlog ne bi previše umorila i potrošila previše paketa maramica. U situaciji u kojoj se trenutno nalazi grčka ekonomija, njenim sineastima na marginama valjda ne preostaje drugo nego da napušeni snimaju ovakve lude filmove.
