Splitska rap grupa Dječaci jedinstven su primjer uspješnog korištenja blogerskog servisa Tumblr
Splitska rap grupa Dječaci od najranijih početaka stasala je na internetu. Prve fanove stekli su postavljanjem pjesama za besplatan download putem službenih stranica www.djecaci.net. Tamo se pored pjesama mogu pronaći kolumne, najave koncerata i apsolutno sve vezano uz Dječake i njihov rad. Sve video spotove objavljuju na YouTube kanalu a sve članove grupe možete pronaći na Facebooku.
Sve navedeno ne bi trebalo zvučati kao ništa posebno da u hrvatskoj postoji više bendova u korak s modernom tehnologijom i medijima. Oni malobrojni koji posjeduju službene web stranice ne ažuriraju ih redovito. Većina ih se koristi Facebookom. Ponekad imaju fan stranice, nekad grupe a nerijetko koriste i osobne profile. Neki se grčevito drže MySpacea premda je isti odavno “mrtav”. Twitter je nepotrebno i spominjati pošto se aktivne profile domaćih bendova može nabrojati na prste.
Na kraju se vraćamo na Dječake koji su otišli korak dalje i jedinstveni su primjer uspješnog korištenja blogerskog servisa Tumblr. Putem stranice djecaci.tumblr.com fanovi mogu anonimno postavljati pitanja na koja članovi grupe – Zondo, Vojko Vrućina i Ivo Sivo – redovito odgovaraju. Odgovori se izlistavaju na naslovnoj stranici i čine jedan veliki “beskonačni intervju” popraćen raznim slikama iz dječačke arhive.
– Dugo vremena sam postavljao slike žena i drugih sranja na našem forumu, onda sam shvatio da sve manje ljudi općenito dolazi na forume i to niko ne gleda, jer su socijalne mreže potpuno preuzele igru. Odlučio sam prebaciti sve na Tumblr za širu publiku. Otvorio sam djecaci.tumblr.com i nazvao ga ROBOT HOBOTNICA. Tumblr najnormalnije nudi opciju da se autoru bloga anonimno postavljaju pitanja, pa sam to ostavio jer sam znao da će biti zabavno.
– Nismo očekivali toliko pitanja. Dobivamo ih 30 do 50 dnevno i više ne odgovaramo na svako. Uglavnom ignoriramo sve gdje nas traže da dođemo u neki grad a sve više i pitanja u kojima ljudi žele da komentiramo rad njihovih ljubljenih pjevača i bendova, odgovara Zondo.
Pitanja i odgovori dolaze u svim oblicima. Od onih najintimnijih do brzopoteznih blic-pitanja. Sve ih objediniti uistinu je nemoguće. Selekcija koja slijedi samo je mali dio onoga što se može pročitati na ROBOTU HOBOTNICI.
O novom albumu i svemu vezanom uz glazbu
Na koji se način rad na ISTINI razlikuje od rada na DRAMI, ako se razlikuje? Ima li više motivacije u radu na prvijencu ili u radu na nastavku koji treba biti dobar barem koliko i prvijenac?
Z: Motivacija je ista, radit dobre pjesme. Prvi smo radili samo sa idejom da bude kolekcija dobrih pjesama, tako radimo i ovaj.
Prva dva singla, Maci i Dalmacija su uljudbeniji od DRAME. Da li je ISTINA nadišla beskompromisnost DRAME? Koja tematika prevladava, može neki kratki osvrt koliko smijete reći?
V: Prodali smo se.
Zondo, da li sa svojin radovima zarađuješ dovoljno za stan, hranu i slično? Da li ti je to jedini prihod zarade uz nastupe? Da li ste, osim para za nastupe, išta dobili što se tiče DRAME?
Z: Zarađujem, ali još ne dovoljno jer previše vremena trošim na album, spot, probe i Dječake. Mama mi i dalje šalje pare i to mi stvara ogromnu grižnju savjesti. Naravno da nismo ništa dobili, više smo potrošili na probe, opremu, spotove, mixanje, mastering i sve ostalo nego što smo zaradili od nastupa i dobili od tantijema.
Zondo, kako si naučio raditi beatove?
Z: Sjedneš i probaš raditi pa radiš, radiš, radiš, radiš, radiš, radiš i eventualno naučiš.
Da li Vam laska ili smeta kad ljudi koji generalno ne slušaju hip hop slušaju Vas?
I: Meni to laska jer znači da smo natirali ljude koji inače ne vole rap da slušaju rap. I nije mi čudno što ga inače ne slušaju, većina repera su gnomovi i gmazovi.
Ako vas netko prozove “reperima”, shvatite li to kao uvredu i da li je pogrdno nekog nazvat “reperom”?
V: Ovisi o tonu glasa.
O svemu ostalom
Koji je najgori posao što je radio netko od vas?
V: Ivo, predsjednik i ja smo sa 16 godina radili u skladištu di je lik kojeg su zvali Galama galamio na nas.
Što su vam roditelji po struci? Da li sa svojim intelekton (ili manjkon istoga) puno utjecali na vaš rad?
Z: Meni je otac električar a mama kuharica po struci. Roditelji su neke od osoba koje najviše utječu na život uopće, na karakter djeteta, tako da naravno da su utjecali i na pjesme. Vjerojatno ću dok budem živ pisat pjesme o traumama iz djetinjstva.
Vojko, da li ti je draži Spinut od Varoša?
Spinut mi je ljepši, ima hrpu zelenila i u Spinutu poznajem puno više ljudi sa kojima sam dobar i danas. Uz Varoš me većinom vežu sjećanja dobermana koji me hvataju i overdoziranih “đana” što leže na ulici.
Zondo, primjećujem da si zakleti ateist pa me zanima bi li mogao imati djevojku koja je vjernica?
Z: Bio sam sa mnogo žena u životu i ne sjećam se da je ijedna bila ozbiljna vjernica, očito su statistike prenapuhane ili nikako da izađem sa margina društva u ove mainstream krugove. Zapravo, nije pitanje bi li mogao imat djevojku koja je vjernica nego bi li ona mogla podnijeti da ju sprdam svaki put kad se to spomene, kao što sprdam žene koje kucaju u drvo ili ozbiljno spominju horoskop i astrologiju. vjerojatno ne bi ni došlo do veze ako je zbilja zagrižena, ako bi došlo, izašla bi iz nje kao puno pametnija osoba u pogledu tih pitanja.
Mišljenje o ulasku u EU ?
V: Dok mi dođemo, EU će se već raspast. Svejedno ako se i ne raspadne, u Saboru će biti isti domaći debili kao i dosada.
Ima li itko od vas tetovažu? I što mislite o njima?
Z: Ima. 99% svih tetovaža ikad napravljenih su i ružne i glupe.
Plašite li se ičega? Poput okruglih stvari, toaletnog papira, radkapa, ćelavih ljudi…
I: Plašim se, ako odem u podstanare, da mi neće dovoljno love ostajati na kraju mjeseca i da se nikada neću obogatiti.
Ivo, koliko ti je stalo do mišljenja drugih ljudi? Bližih, daljnjih i onih koje ne znaš?
I: Ako postoje osobine koje cjenim onda ću pokušat ispoljavat te osobine u svoju okolinu. Ako okolina ne uspijeva to shvatiti, a ja sam mišljenja da je moje postupanje pravično, onda me nije briga šta tko misli.
Kako se Dječaci bore protiv mamurluka?
D: Povraćanjem.