Ujedinjena je Njemačka u 21. stoljeću proširila svoj suverenitet na potencijale u istočnom okruženju, dok su ga periferijske zemlje izgubile, tonući u prezaduženost, koja na naplatu ponajviše dolazi – Njemačkoj
Velika igra velikih sila kao da se ovih užarenih kolovoških dana preobražava u vrtoglavi niz brzopoteznih partija na jedinstvenoj šahovskoj ploči od krizne Amerike i još kriznije eurozone, preko rastrojenih, američkom ratnom silom upropaštenih ili već posve okupiranih, naftonosnih arapskih zemalja, pa sve do strateški i energetski sve važnije Rusije i razvojno sve zahuktalije Kine. U toj trenutačnoj brzopoteznoj fazi, a u dugoj sjeni američko-europskog imperijalnog udara na Gadafijev režim u Libiji i osobito na tamošnje naftne zalihe, glavna je žrtva Njemačka, koja je i unazad 12 mjeseci vodeća izvozna velesila, gospodarstvo s najvećim viškom izvoza nad uvozom u svjetskim razmjerima, ali i s najopasnijim novim kočenjem.
Loše i gore
Abbergerova dijagnoza
Da malo što tamo sluti na dobro, pokazala je i najnovija konjunkturna analiza minhenskog Ifo instituta, prema kojoj se i sveukupna poslovna klima u Njemačkoj u kolovozu pogoršala toliko duboko, da je potonula na najnižu razinu unazad 14 mjeseci. Indeks poslovne klime koji izrađuje taj institut temelji se na anketiranju glavnih menadžera 7000 većih njemačkih kompanija. Ifovi podaci pokazuju da je riječ o najvećem mjesečnom padu indeksa od studenog 2008. kada je Njemačka bila u dubokoj recesiji.
Zemlje kojima zbog previsokog deficita u proračunu ili zbog prezaduženosti prijeti izgon iz eurozone su Grčka, Irska, Italija, Portugal i Španjolska.
Friedmanova terapija
Ali, Njemačka – osobito pred otvorenom novom recesijom – ne može igrati svoju stratešku igru, kao da je sve po starom, s kraja 20. stoljeća, kad se ponovno, na trijumfalan način, vratila na svjetsku gospodarsku i političku scenu, kao obnovljena gospodarska velesila. Da je riječ o novom/starom kontekstu u kojem se već više od 200 godina igra velika igra na jedinstvenoj šahovskoj ploči svijeta, sugestivno je u svojoj studiji, »Iduće desetljeće«, podsjetio spomenuti geopolitičar, George Friedman. Europa je – tvrdi Friedman – nakon Drugog svjetskog rata od središta svjetskih imperija postala potencijalno bojište za treći svjetski rat. Zato je Amerika oduvijek na Europsku uniju gledala kao na potporu NATO-u, kao i na okvir za suzbijanje njemačkih imperijalnih težnji, zbog kojih su u prošlom stoljeću vođena dva svjetska rata.
Europska unija – ako i opstane – neće ostati više od zone slobodne trgovine, što je i danas, ili od mehanizma preko kojeg nekoliko starih imperijalnih europskih sila preuzimaju gospodarske i financijske potencijale u istočnom smjeru, sve do ruskih predziđa i srednjeistočnih naftonosnih gradilišta, tvrdi američki geopolitičar George Friedman. Ako Amerika u toj igri natjera Njemačku i Francusku na otvorene sukobe interesa u Europi i izvan nje, tada će Amerika postići svoj krajnji strateški cilj, pod uvjetom da nasuprot ponovno sve opasnijoj Rusiji održi svoj sigurnosni kišobran i pobijedi bar u jednom od svojih ratova za arapsku naftu. Raštimaju li se i Unija i eurozona, Njemačkoj ne ostaje drugo, nego da pred imperijalnom Amerikom učvršćuje svoje energetske i financijske veze s Rusijom i Kinom, te da imigracijske valove s istoka sprečava povećanim proizvodnim investicijama širom istočne Europe, Turske i Kavkaza. Ostvari li se strateško savezništvo Njemačke i Rusije na najvišoj razini, američki ratni udar na Europu prerast će u vrlo izvjestan i gotovo neizbježan scenarij.
Javna polemika
Zato je bivši kancelar Helmut Kohl, koji je nakon pada Berlinskog zida ujedinio Njemačku, nastavio javnu polemiku s aktualnom kancelarkom, Angelom Merkel, tvrdivši da joj nedostaje smjer i da bi mogla potkopati njemački utjecaj u Europi i svijetu. »Njemačka vec nekoliko godina nije predvidljiv čimbenik«, kazao je Kohl u razgovoru za Internationale Politik. »Goleme promjene u svijetu ne mogu biti izgovor za nedostatak stajališta ili ideje o tome gdje pripadate i kamo idete«, dodao je. Najviše ga brine što Njemačka gubi na strateškim vezama s Amerikom, ilustriravši to najnovijom diplomatskom činjenicom, da je nedavno Obama bio na europskoj turneji, ali ne i u Berlinu. »Moramo paziti da sve ne prokockamo«, poručio je Kohl. No, Merkel mu je odmah odgovorila, podsjećajući na Kohlovu veliku ulogu u ponovnom ujedinjenju Njemačke i integraciji Europe, ali je dodala da »svako vrijeme ima svoje posebne nove zahtjeve«.
