Lijekovi se u Hrvatskoj ne nalaze na listi lijekova za liječenje PTSP-a, no liječnici ih, doznajemo, unatoč tome koriste u liječenju najtežih pacijenata s ovim poremećajemGotovo 50 posto slučajeva PTSP-a ipak je blagog oblika te prolazi bez velike terapije i uz potporu obitelji
ZAGREB Antipsihotik resperdal (risperidon), koji se u zapadnim zemljama obilato propisuje osobama koje pate od PTSP-a, nije dao gotovo nikakve rezultate u liječenju ovog poremećaja, pokazala je studija američkog Nacionalnog centra za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) što ju je objavio Journal of the American Medical Association. Ispitivanje je obuhvatilo 247 ratnih veterana s PTSP-om kojima antidepresivi kao prva linija liječenja nisu pomogli. Stvarni broj pacijenata s PTSP-om koji su u SAD-u liječeni antipsihoticima upitnog učinka daleko je veći, a u 2009. godini iznosio je čak 87.000 ljudi. Spomenuti lijekovi u Hrvatskoj se ne nalaze na listi lijekova propisanih za liječenje PTSP-a, no liječnici ih, kako doznajemo, unatoč tome koriste u liječenju najtežih pacijenata s ovim poremećajem.
Tijekom šestomjesečnog istraživanja provedenog u SAD-u utvrđeno je da ratni veterani koji su uzimali risperidon nisu doživjeli nikakvo poboljšanje u odnosu na grupu ispitanika koja je primala placebo. Kod oko pet posto pacijenata u obje grupe simptomi su se u potpunosti povukli, dok je između 10 i 20 posto osjetilo nekakvo poboljšanje.
– U svojoj praksi nikada nisam propisao risperidon za liječenje PTSP-a, jer je to lijek koji se daje za psihoze. Držao sam se toga, i nisam imao potrebe eksperimentirati kao neki moji kolege, kaže psihijatar Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče. Iako po hrvatskim propisima antipsihotici nisu indicirani za liječenje PTSP-a, i sam se, kaže, osvjedočio da dio psihijatara pribjegava takvim lijekovima ako se stanje pacijenta ne popravi nakon klasične psihosocijalne terapije i primjene antidepresiva i anksiolitika.
Prema iskustvu psihijatra Vlade Jukića, teži se slučajevi PTSP-a dobro liječe antidepresivima i psihosocijalnom terapijom, dok se 25 posto oboljelih ne uspijeva do kraja izliječiti. Kod samo pet posto oboljelih tijek bolesti tako je »nezgodan« da ni lijekovi ni terapija ne daju rezultata, a takva se osoba onda najčešće oda alkoholizmu ili drogama, kaže ravnatelj Vrapča, koji upozorava da su zadnjih 15-tak godina pacijenti s PTSP-om neopravdano zauzimali čak 10 posto svih psihijatrijskih kreveta godišnje, iako s obzirom na dobre rezultate liječenja, taj postotak ne bi trebao prijeći dva do tri posto bolničkih kapaciteta.
– Ja u tome nemam iskustva, ali kolege mi kažu da pomaže, veli Jukić, te dodaje da su njihovi pacijenti možda među onih pet posto kod kojih antipsihotici djeluju, ili su u međuvremenu odustali od terapije.
U Hrvatskoj je dijagnozu PTSP-a dobilo gotovo 50.000 ljudi, no to ne znači, ističe Jukić, da svi oni i danas imaju tu bolest.
– Ako je netko prije pet godina imao PTSP, ne znači da ga ima i danas. Gotovo 50 posto slučajeva PTSP-a blagog je oblika, te se bez velike terapije završava i prolazi uz potporu obitelji i okoline, kaže Jukić.
