Osim klinaca koji iz »fore« kradu sklatkiše, kaže nam da je sve više onih koji kradu iz puke gladi. 

– Naravno da mi već poznajemo džeparoše i vucibatine koje kradu »cugu«, a ima i kleptomana koji kradu gluposti, tek toliko da kradu, ali sve češće u krađi ulovimo nekoga uz koga nikad ne bismo pripisali riječ lopov. To su često majke s malom djecom, djeluju situirano i ne izgledaju kao osobe kojima je krađa stil života. Očito ih je sram prositi, a nemaju ni kinte, pa pod majicu stave vlažne maramice za bebu i bočicu fruteka, kaže nam ova blagajnica. Njena kolegica nam tvrdi da poznaje jednu mladu ženu koja svakodnevno, bez ikakvog problema, u jednom hipermarketu u Rijeci bez po’ muke uzme nekoliko kilograma mesa kod mesara i paket pelena ili neku drugu potrepštinu, i potom to uredeno ne prijavi na blagajni. 

– Na blagajni pokaže nekoliko sitnica i plati ih. Pojma nemam gdje utrpa meso ili pelene. Hvalila mi se da ukrade i »Ariel« od 5 kilograma. Valjda ne izgleda sumnjivo, k tome je s njom još i dijete u kolicima, priča nam ova trgovkinja.   

Zuje na čepu »nutelle«

Iako su alkoholna pića još uvijek najtraženija roba sitnih šanera po supermarketima, trgovci u posljednje vrijeme sve više uočavaju građane koji kradu iz puke gladi. 

 Iz PR službi hrvatskih trgovačkih centara dobivamo šture podatke o krađama u njihovim objektima, koji se svode na to da su krađe svakodnevnica, da ne mogu reći na koji način se protiv toga bore i da je na meti kradljivaca najčešće alkohol, no demantiraju ih incognito ispovijesti trgovkinja, ali i, primjerice, slučajevi zuja postavljenih ispod čepa »nutelle«, koje je počeo postavljati »Konzum«. Također, bili smo svjedoci događaja kad je jedan gospodin u Konzumu na odjelu suhomesnatih proizvoda zatražio stotinjak grama pršuta. No, nisu mu ga dali u ruke, već ga je, na njegovu iznenađenje, trgovkinja odnijela na blagajnu umjesto njega. Kako se taj čovjek mogao osjećati, do li posramljeno? Baš kao i svatko kome u Kauflandu žele zaviriti u torbu. I tome smo jednom svjedočili.   

Propisana pravila

– Pokažite torbu, molim vas, pitala je blagajnica u Kauflandu mladu ženu ispred nas. 

– Zašto? 

– Obaveza mi je da to tražim. 

– Zašto bih vam ja pokazala svoju torbu? 

– Zato što ste mi sumnjiva, rekla joj je blagajnica, na kojoj se vidjelo da da joj je neugodno zbog zadaće koju obavlja. Naposlijetku je pogledala u tu torbicu, (a i cijela fila na blagajni), i unutra nije bilo ničega osim osobnih stvari. 

– Neka vam bude ovaj put, ali očito je da vam sumnje nisu osnovane, procijedila je mlada žena. Tad ju je trgovkinja, ispričavši se, uputila na info plut, gdje su napisana pravila ponašanja. 

 Ma koliko se čovjek osjećao poniženo kad ulazeći u Metro ne smije nositi osobnu torbicu, i to je poštenije nego kad te netko bez ikakva razloga sramoti na blagajni i prevrće po torbi. 

No, vremena su teška, radnih mjesta sve je manje, plaće su sve tanje, ovrha sve više, samim time i krađa. A trgovci to znaju, pa ponekad postaju agresivni i često neukusni u borbi protiv krađe.