Sve je dobro što se dobro svrši – složit će se Mladen Badovinac, pjevač splitske grupe TBF koji će ovotjedni koncert na zadarskom Trgu pet bunara pamtiti po padu s pozornice visoke metar i pol pri čemu je, nasreću, zadobio samo lakše ozljede. Nezgoda pjevača grupe TBF podsjetila nas je na slične »nezgode na radu« domaćih glazebnika.    

 O zgodama i nezgodama s nastupa mnogi bi štošta mogli reći. Damir Urban sjeća se svakakih anegdota. 

– Međutim, imali smo i nekoliko vrlo ozbiljnih situacija. Primjerice, na osječkom koncertu u listopadu 2007. godine pri kraju koncerta naš bubnjar Marko Bradaschia je pao i zadobio vrlo ozbiljnu ozljedu potkoljenične kosti i čašice koljena. Zbog kondenziranja vlage u šatoru, pod pozornice na kojoj smo nastupali bio je mokar, pa se Bradaschia na samom finalu posljednje pjesme poskliznuo i pao s gotovo dva metra visoke pozornice u backstage. U tom trenutku, gitarist Luka Toman potrčao mu je u pomoć, međutim i on se poskliznuo i pao, nasreću bez većih posljedica. Marko je mislio da mu nije ništa, no noga mu je bila okrenuta naopako. Zvali smo hitnu pomoć, no publika je »prijetila« da će srušiti šator pa smo ostali odsvirali još tri pjesme i tada otišli k Marku u bolnicu. Tamo su nam rekli da je prijelom ozbiljan i da je operativni zahvat siguran, no odlučili smo da je bolje Marka prebaciti u Rijeku. U Osijeku su mu mobilizirali nogu i dali mu lijekove protiv bolova, potrpali smo se u kombi i krenuli prema Rijeci. Nakon dva sata vožnje, lijekovi su popustili i do Rijeke smo imali »jodlanje« Marka koji je trpio strašne bolove, prisjetio se Urban ozljede bubnjara Marka Bradaschije zbog čega je bend tada odgodio snimanje albuma i sve nastupe. 

Prevrtanje autobusa

No, kako se nezgode ne događaju samo na nastupima, prisjetio se Urban i nesreće s puta koja je mogla ostaviti ozbiljne posljedice na cijelu hrvatsku rock scenu. 

– Bilo je to negdje sredinom devedesetih, u božićno vrijeme, još za vrijeme Laufera. U autobusu smo bili mi iz Laufera, dečki iz Hladnog piva, Let 3 i Vještice, vraćali smo se sa svirke u Zadru i vozili smo se negdje oko Senja. Bila je poledica, snijeg i bura, ma užasni uvjeti za vožnju. Šofer je u jednom trenutku zaspao i autobus je završio u provaliji, toliko dubokoj da nas nitko sa ceste nije vidio, nekoliko se puta okrenuo. Bilo smo toliko skršeni, neki lakše, neki teže, izvlačili su nas jednog po jednog, one s ozbiljnijim ozljedama Hitna pomoć je odmah prebacila u bolnicu, dok smo mi ostali, bez cipela i odjeće, na užasnoj hladnoći, čekali kombi što su poslali po nas. Nije to bila šala, ja sam bio sav plav, ali naučili smo važnu lekciju – ako možemo, uvijek prespavamo poslije koncerta. I sad imamo vozača od povjerenja. Kad smo stigli u Rijeku, unajmili smo kombi za Rovinj gdje smo imali svirku, i potom još dva dana svirali u Palachu jer su oba koncerta bila rasprodana, i tek smo tada potražili liječničku pomoć, zaključuje Urban. 

Njegov kolega iz Laufera, Vlado Simčić Vava, prisjetio se pak par anegdota sa svirki. 

– Dok smo još svirali u Lauferu, Ljubo Silić me u zanosu svirke klepio gotovo pa u nezgodno mjesto, na sreću moja gitara mu se našla na putu pa nije bilo većih posljedica. Ma i Urban me na stageu lupio stalkom mikrofona po tintari, ali ni tad nije bilo težih ozljeda, zaključuje Vava.   

»Jedina« odletjela u zrak

Anegdota napretek sjetio se i Damir Martinović Mrle, kako još iz vremena Termita, tako i Leta 3. 

 – U vrijeme kad je bila aktualna ploča »Jedina« Leta 3, imali smo nastup u Splitu u sklopu neke karnevalske manifestacije i naravno da smo osmislili nastup tijekom kojeg smo golemu ploču promjera dva metra na kojoj je pisalo »Jedina Let 3« htjeli dignut’ u zrak. Kontaktirali smo pirotehničara Splitskog narodnog kazališta koji je između ostalih surađivao na filmskim spektaklima poput »Bitke na Neretvi« i »Bitke na Sutjesci« i on je vrlo rado prihvatio suradnju. Međutim, valjda još uvijek pod utjecajem rada na tim filmovima, naš se pirotehničar malo previše uživio i stavio toliko eksploziva na ploču pa kad je to grunulo, pomislio sam da smo svi poginuli. Komadi te ploče razletjeli su se posvuda. Kad sam pogledao bubnjara, po njegovoj izrazu lica shvatio sam da smo jedva preživjeli, danas s osmijehom na licu priča Mrle, iskreno priznavši da se prestrašio. 

Let 3 imao je i probavnih problema tijekom nastupa. 

– Mi toliko divljamo i trošimo se na pozornici da prije i tijekom nastupa pijemo užasno puno vode. Inače nam organizatori nabave flaširanu vodu, međutim jednom prilikom se organizator nije snašao te nam je u običnim bocama donio vodu, pretpostavljam iz nekog bunara. Mi smo naravno popili užasno puno te vode i negdje u drugom dijelu svirke ta je voda počela »djelovati« i cijeli bend je dobio proljev. Kad se toga sjetim, muka mi je, bilo je užasno teško koncert privesti kraju, svako toliko netko od nas bi skočio s pozornice i u žbunju obavio nuždu pa se vratio svirat’. Nije nam bilo lako, zaključuje Mrle.   

Strujni udar

No, basist Leta 3 prisjetio se i anegdote iz vremena kad je svirao u Termitima. 

– Bilo je to stvarno davno, no ta nezgoda me naučila važnu lekciju. Gitarist Termita Robert Tičić Tica na svirci s Buldožerima u ondašnjem Pauku, koji tada nije bio ni natkriven, u zanosu svirke jednom je rukom uhvatio gitaru, a drugom mikrofon. U tom se trenutku zatvorio strujni krug koji je Ticu odbacio na pod. Najbrže se snašao Predrag Kraljević Kralj koji je skočio i nogom iz ruke Tice izbio stalak mikrofona. Tica je imao opekline na rukama, a ja dana danas jako pazim da istovremeno ne primam i gitaru i mikorofon, jer nikad ne znaš, zaključio je Mrle. 

Potencijalno iznimno opasnu nezgodu prije osam je godina na Eurosongu u Rigi doživjela riječka pjevačica Ana Kabalin koja je te godine na izboru Pjesme Europe bila jedna od pratećih pjevačica tada 16-godišnjoj Claudiji Beni. 

– To mi se dogodilo tijekom prijenosa uživo. Na probama smo svaki put drugim putem izlazili na pozornicu. A kad smo izlazili na live nastup, na pozornicu su nas poslali drugim putem. Dio ekipe među kojim je bila i Claudia je prošao prije mene, a dio je ostao iza. Sva sreća da Claudia nije vidjela što se dogodilo. Ja sam zakoračila u mrak, u prazno. Počela sam padati na leđa, ali su me scenski radnici uspjeli uhvatiti prije nego što sam upala u rupu. Izvukli su me van, bila sam sva krvava i izgrebana, a ispao mi je i monitor. Sve je to trajalo kratko, nekih 15 sekundi, dok se na televiziji prikazivala razglednica iz Rige, a mi smo zauzimali pozicije na pozornici. Srećom, uspjela sam doći na pozornicu i sve dobro otpjevati i otplesati iako nisam imala monitor, prisjetila se Ana, dodavši kako je bila prava sreća što je prošla samo s ogrebotinama.   

Ma svašta se događa

– Pozornica je bila visoka dva metra, da sam pala na leđa na dno, to bi loše završilo… Sve se tako brzo događalo da uopće nisam stigla razmišljati o tome. Nakon toga sam puno opreznija kad izlazim na pozornicu, zaključila je. 

Pjevačica riječke grupe Morso Ivana Bartolović osim udaranja zubima u mikrofon, nije se uspjela sjetiti nikakve druge »nezgode na radu«. 

 – Nikad nisam doživjela nikakve nezgode tijekom nastupa, a mislim da se ni drugima u bendu nije dogodilo nešto slično. Jedino što mi pada na pamet su standardni problemi poput nefunkcioniranja tehnike i sličnog. Sad mi je palo na pamet, iako nema veze s nezgodama na nastupima, da sam prije nekoliko godina tjedan dana prije koncerta slomila nogu i na nastupu cupkala s nogom u gipsu, otkrila nam je Ivana. 

Neadekvatan razglas, loše pozornice i neprofesionalni organizatori najčešći su problemi s kojima se prije, tijekom i nakon nastupa susretao Erik Malnar iz grupe Belfast Food. 

– Problem je u tome što muzičari često pristaju na loše uvjete i zato se događaju takve stvari. Ako pristaneš svirati na pozornicu koja je napravljena od dvije kašete i nekoliko dasaka, svašta se događa… Organizatori se često krpaju, ne rade kako treba pa se događa da te strese struja, viri daska na pozornici… Onda, kad kažemo da sviramo unplugged, neki organizatori često ne pripreme razglas jer misle da nam ne treba i tako… Osobno nikad nisam pao s bine ili tako nešto, ali sam imao problema s ovim drugim – neadekvatnim razglasom ili binom. To se sve može riješiti ugovorima, ali koliko god ti dobro napišeš ugovor, nemaš ništa o toga, možeš ga objesiti mački o rep, neće ti ništa pomoći kasnije, zaključuje Malnar.   

Umjesto u studio – u bolnicu

Basist grupe Mandrili Robert Jovanović također nije doživio nikakvu nezgodu tijekom nastupa, ali je zato ozbiljno nastradao tijekom snimanja albuma »P«. 

– Gitarist Tomo i ja otišli smo na benzinsku po cugu i kekse i umjesto u studiju, završili u bolnici. Bila je moja pogreška, prebrzo sam vozio i sletjeli smo s ceste… Bio sam u gipsu od koljena do pazuha, oporavak mi je trajao godinu dana, prisjetio se Jovanović. 

Srećom, na koncertima su do sada uspjeli izbjeći sve vrste ozljeda, padova i sličnog. 

– U našem se bendu nikad nije dogodilo ništa drastično poput pada s pozornice, čak nikad nismo imali ni problema s plaćanjem troškova. Ali, bilo je nekih drugih neugodnosti. Naprimjer, jednom davno se nekom tipu koji je stajao ispred mene zamantalo i onda mi se ispovraćao po nogama. I onda sam tako stajao u toj lokvici… Bilo je smiješno u tom trenutku. Inače, nikad nemamo problema na koncertima i najiskrenije se nadam da je to zbog naše pozitivne energije, zato toga što nikome ne želimo zlo, dodao je.