Don Anto Baković i Zlatko Sudac sasvim su različiti tipovi od mene iako su nas trpali u iste košare. U Crkvi ima puno više slobode nego mnogi tzv. demokrati mogu zamisliti
Dan nakon što je javnost saznala kako ga je Gospićko-senjski biskup Mile Bogović razriješio službe duhovnog pomoćnika u župi Navještenja Gospodnjeg u Gospiću i imenovao upraviteljem župe Sv. Stjepana u Kompolju i Pohođenja Marijina u Brlogu, don Anđelko Kaćunko u Gospiću je na svoj imendan, blagdan Gospe od Anđela, pakirao kovčege.
Ali, ne za još jedan premještaj iz većeg mjesta u manje, kao onomad kad su ga iz Zagreba selili u Gospić, već za put na godišnji odmor, rodbini, na more. Vremena je bilo tek toliko da don Anđelka još jednom priupitamo za njegovo viđenje novog premještaja, tim više što se teško oteti dojmu da ga sele oni koji ne mogu otrpjeti njegovu medijsku sveprisutnost koju sami nemaju.
Doživljavate li preseljenje u Kompolje kao kaznu, ili kao blagoslov i zašto? Što ćete uopće raditi u mjestu od par stotina ljudi?
Lika u mom srcu
Ja sam, primjerice, sedamnaest godina bio u Hrvatskom Leskovcu i uopće nisam pripremio nikakav oproštaj od zajednice. Tako ću i sada napraviti. Zavolio sam Gospić i Liku i sve ove drage ljude, ali mojim odlaskom odavde oni neće otići iz mojega srca. Jednako će tako ovdje ostati ono što sam dobro učinio. Ali to je samo Bogu dobro poznato. Smiješno je također da sada za mnom najviše žale oni koji uopće nisu dolazili u crkvu nego smo se susretali na ulici. Zgrožen sam komentarima na raznim forumima, gdje se očituje primitivni urbani rasizam kao jedinstveno sljepilo »majke asfalta« 21. stoljeća, koje i dalje pljuje po Lici i govori o njoj kao o nekakvom »brlogu« iz Matanićeva filma.
Hoće li novi premještaj u još manje mjesto otupjeti oštricu vašeg bloga, propovijedi, javnih nastupa, ili valja očekivati još žešću retoriku poglavito sad pred izbore? Dobar dio javnosti doživljava vas kao simpatizera desnih političkih struja.
– I to je još jedna etiketa koja mi je prišivena bez temelja. Jer ja sam visoko iznad svih političkih struja i opcija. Dapače, sada već politiku gotovo prezirem. Zato se moja retorika neće nimalo mijenjati. I dalje ću nastojati živjeti na slavu Božju, za korist Crkve i za dobro našega naroda. Budući da nam je ugrožen nacionalni opstanak, nastojat ću još više da u ljudima zaživi prošireno pravilo Sv. Benedikta: Moli, radi, rodi!
Dojam je da razlozi novoj selidbi ipak i opet leže u tome što vaši nadređeni ne razumiju vaše aktivnosti ponajprije one blogerske. Biskup Bogović navodno to nije volio? Ili, mu nije drago što ste u Lici popularniji od njega!?
Kaznena ekspedicija
Osim toga, ovo ću nerado reći i sa strahom da će se neki razočarati, ali je iskreno – kad mi je biskup u prethodnom razgovoru izložio potrebe biskupije i predložio novu službu, uz napomenu da ću imati više vremena za pisanje i medijsku djelatnost, jako sam se razveselio jer je to bila moja želja koju se nisam usudio nikad mu iznijeti. Eto, to je istina o mojoj novoj »kaznenoj ekspediciji«.
Mislite li da Crkva u Hrvata uopće može podnijeti svećenike koji su svjesni da moraju djelovati na nekoj, recimo, široj platformi, svećenike koji su se prometnuli u medijske zvijezde? Slično je na marginama svojedobno završio i don Anto Baković, a na dobrom je putu ka marginalizaciji i Zlatko Sudac.
Poticanje različitosti
Dakle, Crkva ne samo da može »podnijeti« različite tipove svećenika, nego ih potiče, jer živimo u okolnostima širokih mogućnosti nove evangelizacije koja je nezamisliva bez tzv. novih medija.
Zamjerili ste se kroz sve ove godine kojekome, homoseksualcima, pjevačicama, alpinisticama. Je li uistinu sve to bilo potrebno u toj bitki sa »sinovima tame« zbog koje prozivate i onaj većinski, posve pasivni, iza zidova zatvoreni dio kolega svećenika i teologa? Što, primjerice, u tome radi Nives Celzijus!?
– Istina je, mnogima sam se zamjerio, a s nekima i medijski »zakrvio«, ali samo zato što sam komentirao ili osuđivao fenomene u kojima oni djeluju ili iz njih šalju u javnost negativne poruke. U tom smislu išle su i moje kritike kolegama, posebno teolozima i katoličkim intelektualcima koji šute u svojim »svetim čardacima«. Ali uvijek sam nastojao zaštititi čovjeka i zato sam inzistirao na razlikovanju Nives kao osobe od predstave za njezinu publiku.
