Gatsby je stupao na scenu kad je odijelima trebalo šarmirati malograđanke i malograđane, a Lecter kad bi, bez milosti, dekapitirao svakog tko bi ugrozio njegovu karijeru
Veliki Blefer, nadimak je koji je odavno zaradio i ponosno nosio bivši premijer Ivo Sanader. Potvrđuje to i prigodni izbor njegovih misli i maksima iz bogatog opusa »Also sprach Sanader« koji ilustrativno donosimo u ovom broju »Pogleda«, baš kao i kratka zbirka lauda i davorija njegovih nekadašnjih suradnika i obožavatelja, a danas ljutih neprijatelja i mrzitelja koji se iz petnih žila trude ne bi li ćelija Remetinca postala njegova mirogojska tomba.
Tko nije znao?
Nismo znali, ponavljaju kao mantru oni koji su se izlegli iz Sanaderovog šinjela i s njim duboko u med imali umočene i ruke i jaja, braneći se nevješto, uvjerljivi i uvredljivi za zdravu pamet kao Nijemci koji su 1945. godine tvrdili kako nisu znali za koncentracijske logore. Jer, koliko god blefirao, koliko se raskalašeno odavao obmanama i laži, Sanaderova moć nije se temeljila na blefiranju već paktiranju s najmoćnijim institucijama i pojedincima gdje su svi našli korist i profit za sebe. Gatsby je stupao na scenu kada je skupim odijelima trebalo šarmirati hrvatske malograđanke i malograđane, znanjem stranih jezika bakice i djecu, slatkorječivošću i bespogovornim obećanjima euro elitu.
Dr. Jekyll i mr. Hyde
Šarmantni Gatsby sa smiješkom je govorio sve ono što je uhu javnosti godilo, deus ex machina »ispravljao« preko noći »greške« svojih ministara čim bi shvatio da su mjere i zakoni koje je sam amenovao nepopularni, nazdravljao »Hristos se rodi« ili pak plesao na Bečkom balu. Plijenio je pažnju, volio lijepo i otmjeno, razmetao se i godio gdje god bi se pojavio, ističući se među domaćom političkom konfekcijom i eurobirokracijom.
No u vlastitoj je kući vladao čeličnom šakom, znalo se tko su njegovi prijatelji i sive eminencije koje su upravljale i strankom i Vladom, kontrolirale parlament, pravosuđe, policiju, vojsku, tajne službe… Daleko od svjetala pozornice, dr. Jekyll je postajao mr. Hyde, Gatsby Lecter koji je bez milost dekapitirao svakog tko bi mu se usprotivio i ugrozio njegovu karijeru. Glavaša koji ga je od blata napravio nedugo nakon što ga je proglasio vizionarom poslao je na sud za ratne zločine, a generale u koje se kleo locirao, identificirao i transferirao Haagu.
Hajduk i Dinamo
I na tu zavičajnu kartu često je znao »busati«, spašavajući »Hajduka« a pazeći da ne uvrijedi Mamića i »Dinamo«, uvijek spreman na tradicionalnu gestu lokalpatriotizma, izgradnju besmislenog odvojka autoceste za rodne mu Dugobabe. Nije se ustručavao i javno zapjevati pokazujući i svoj estradni talent, ali ne zaboravljajući da doza ozbiljnosti doktorske titule i znanstvenika uvijek bude u prvom planu. Nije prezao ukrasti dio zvjezdane prašine »vatrenih« upavši pred kamerama u njihovu svlačionicu nakon najvećih nogometnih uspjeha, baš kao što su se sportaši uredno i rado pojavljivali u njegovim predizbornim spotovima.
Ne, nije do samog kraja Ivo Sanader vukao poteze blefera, uvijek spreman da se prilagodi igri koja se od njega tražila, hladnokrvno se odričući asova u vlastitim redovima ne bi li skala njegove moći ostala netaknuta. Mesića je rijetko napadao, uglavnom u rukavicama, s Bozanićem i biskupima volio se kao katolik čiji je brat svećenik identificirati, Mladena Bajića, koji bi ga sada trebao istraživati, kao pučkoškolskog kolegu iz djetinjstva predstavljati. Blefirati je znao, onako usput šeretski namigujući, ali sve stupove vlasti i moći držao je u svojim rukama. I svi su oni stajali iza njega bespogovorno izvršavajući što god bi od njih zatražio.
Zato je opasno i mučno kada se svi ti Sanaderovi ljudi danas prave kako s time nisu imali nikakve veze, što je nemoguće, baš kao što za Auschwitz nije samo Hitler kriv. Pravi su veliki bleferi oni koji nakon šest godina tvrde kako nisu znali gdje vodi autokratska vlast u kojoj su, na ovaj ili onaj način, svjesno i aktivno participirali, i od nje imali koristi. Uostalom, još je lord Acton zaključio kako svaka vlast korumpira, dok apsolutna vlast apsolutno korumpira.
Da su barem gledali »Noćnu moru« Željka Malnara u kojoj se poodavno klatio iz kartona izrezani lik Ive Sanadera, jasno dajući do znanja da iza takve figure mora stajati nešto krupnije što je drži na površini. Golemi novac i snishodljivost.
