Ne bude li danas odgovora na grčku dužničku tragediju i na krizu u eurozoni, u petak će širom svjetskih burza euro ponovo otklizati prema zlatu i švicarskom franku
Odluči li danas izvanredni summit eurozone (u kojoj je 17 od ukupno 27 članica Europske unije) išta pa bankrotiranoj Grčkoj razmota novi, drugi po redu, paket spasa te usput bar skicira cjelovitu strategiju za sprečavanje prijetećeg rasipanja Europske monetarne unije (nakon Grčke, sve bliže izlasku su i Irska, i Portugal, pa čak i Španjolska i Italija), bit će to velik dan za Uniju, a i nova šansa za malu i depresijsku Hrvatsku kojoj će vratiti nadu da njezin put u EU neće skončati u nekom maglovitom ćorsokaku.
Ali što ako i danas, nakon toliko odgađanja i dramatičnih rasprava iza svjetala uzavrele europske političke pozornice, i Grčka i eurozona ostanu bez ljekovite recepture (kako je jučer skeptično najavljivala njemačka kancelarka Angela Merkel)?
Kako li će već sutra, u petak, reagirati hipersenzibilne svjetske burze deviza, zlata, dionica i državnih obveznica?
Ne bude li djelotvorna odgovora ni na grčku dužničku tragediju, kao ni na duboku krizu u eurozoni, u petak će širom svjetskih burza euro ponovno otklizati prema zlatu i švicarskom franku, a s njim i dionice većine vodećih europskih banaka umočenih u grčke financije pa odreda i sve grčke državne obveznice, kao u lančanoj reakciji i mnoge vrijednosnice uzduž prezadužene Unijine periferije.
Prepusti li Unija tržištu da rješava nagomilane financijske teškoće u eurozoni i u sve većem broju njezinih članica, s kraćim vremenskim pomakom će se zaljuljati i cjelokupna Europska unija u svojim temeljima.
Računi bez krčmara
Zbog te vrste crnih viđenja najskorije EU-budućnosti, u Bruxellesu se prošlih dana razmatralo sve moguće scenarije izlaska iz krize, među kojima su se svojom najmanje skupom cijenom izdvojila tri, unatoč tome što i sami uključuju ne samo ljekovite, nego i neke visokorizične, gotovo razarajuće supstancije.
1. Prvi scenarij je pokušaj da se značajnije smanje grčki dugovi. Grčka bi, uz pomoć sredstava iz Unijina Fonda za stabilizaciju eura, sama otkupila svoje obveznice po cijeni koja sada za njih važi na tržištu. A ta je cijena znatno niža od nominalne vrijednosti tih obveznica. Prednost te opcije je u tome da bi Grčka, kao i druge države koje bi pribjegle toj mjeri, bile oslobođene većeg dijela tereta dugova. Negativna strana je da bi vodeće, američke rejting-agencije to ocijenile kao državni bankrot, dok bi velike privatne banke bilježile gubitke u milijardama eura.
Banke u Grčkoj bi ubrzo sve bankrotirale, jer njihov kapital ne bi bio dovoljan za opstanak. Bio bi uništen, što bi se unaprijed očitovalo i na svjetskim burzama.
2. Drugi scenarij upućuje grčke obveznice u »Banku za bezvrijedne papire«. Alternativa tome je izdavanje euroobveznica. Bile bi to obveznice za koje bi jamstvo dale sve članice Europske unije. Ali, u tom bi slučaju Njemačka morala pozajmljivati od banaka uz kamatu od pet posto, dakle veću nego onu uz koju sada dobiva novac.
Zato Njemačka, Nizozemska i Finska zahtijevaju da svoj teret rješavanje grčke drame i euro-krize daju i velike privatne banke, a ne samo radišni njemački, nizozemski i finski porezni obveznici.
MMF ovih dana ocjenjuje da će Grčkoj, ukoliko želi izbjeći bankrot, trebati dodatne najmanje 104 milijarde eura pomoći, koja bi trebala doći iz EU i od privatnih vjerovnika. Prema predviđanju MMF-a, grčki će javni dug potkraj 2012. dosegnuti najvišu razinu, od 172 posto grčkog BDP-a, da bi tek potkraj 2020. iznosio 130 posto BDP-a, pod uvjetom da Grčka provede ambiciozan program strukturnih i javnofinancijskih prilagodbi na koji se obvezala prije dva mjeseca, kada je od Unije i MMF-a dobila prvi paket spasa, u iznosu od 110 milijardi eura. Dakle, Grčka će biti u dugoročnom dužničkom ropstvu, visoko iznad gornje dopustive granice javnog duga za članice EMU-a, u visini od 60 posto BDP-a. Nažalost, Grčka je i dalje u nerješivoj gospodarskoj i socijalnoj depresiji, i u tek početnim reformama koje nailaze na sve snažnija protivljenja. Zato joj, prema procjenama Unijinih analitičara, trenutačno treba još najmanje 120 milijardi eura, da bi izbjegla totalni bankrot
3. Treći scenarij nalaže da se obveznice Grčke i ostalih prezaduženih država kupe sredstvima iz Fonda za stabilizaciju eura. Prednost tog rješenja je da bi te države bile oslobođene golemog tereta dugova, a da rejting-agencije to ne bi ocijenile kao bankrot. Ipak, to bi bilo preskupo rješenje jer bi troškovi spašavanja Grčke i ostalih mogli premašiti 1.500 milijardi eura! Omamljene tom vrstom spasa, prezadužene bi države opet izgubile motiv da nastave sa strogim mjerama štednje.
Stoga, u sklopu istog scenarija, predsjednik Europske središnje banke, Jean Claude Trichet, zahtijeva da se članice koje dobivaju desetke i stotine milijardi eura pomoći, moraju odreći većeg dijela svog fiskalnog suvereniteta, u korist središnjeg nadzora iz Bruxellesa.
Cijena izlaska iz eurozone
Visoko podudarna mogućnost svim tim scenarijima je i opcija izlaska Grčke, ili bilo koje prezadužene članice, iz eurozone. Mnogi europski analitičari i investitori smatraju kako bi napuštanje eurozone, pa makar i kratkoročno, Grčkoj omogućilo smanjivanje troškova i poticanje rasta potrebnog za urednu otplatu njezinog velikog duga.
No, ako bi napustila euro, grčka bi se vlada morala suočiti s vrlo bolnim pitanjima za svoje gospodarstvo: od tiskanja i distribucije novih novčanica do usklađivanja postojećih kreditnih i poslovnih ugovora, što su potpisani u jednoj, a morali bi se podmirivati u drugoj valuti.
Ponovno uvođenje drahme (tako se zvala grčka moneta prije prelaska na euro), također bi izazvalo velik pritisak na banke, zato što bi vjerojatno došlo do stampeda medu klijentima, u namjeri da isprazne svoje štedne račune prije gubitka vrijednosti zbog nove, slabije valute.
Uostalom, taj je stampedo u Grčkoj u punom zamahu već punih sedam mjeseci, tijekom kojih su građani iz banaka već povukli depozite u ukupnoj vrijednosti od 23 milijarde eura. Inače, na tehničkoj razini, prijedlog o izlasku Grčke iz eurozone zahtijeva jednoglasno odobrenje svih članica, kao i pristanak Europskog parlamenta. Dakako, ako Grčka sama odluči napustiti eurozonu, tada ne postoji zakon na razini Unije koji to zabranjuje.
