Pučka kuhinja

Topli obrok: Socijalni lonac hrani čak tisuću ugroženih Riječana

Mirjana Grce

Susreli smo se s mnoštvom ogorčenih ljudi i s mnogo onih koji izražavaju zahvalnost za to što im je iz dana u dan osiguran besplatni topli ručak 



RIJEKA Grad Rijeka je za pučku kuhinju prošli mjesec potrošio skoro 330 tisuća kuna. I


z mjeseca u mjesec korisnika je uvijek više tako da tijekom srpnja jedan dnevni obrok gradske pučke kuhinje prima čak 914 egzistencijalno ugroženih Riječana. Kada se tim građanima pribroje oni koji dnevno dolaze na ručak u »kuću utočišta« kod sestara milosrdnica, onda je broj Riječana koji preživljavaju zahvaljujući i pučkim kuhinjama približen tisuću. 


 Kada je naša novinarska ekipa posjetila jedan od četiriju punktova podjele obroka gradske pučke kuhinje, onaj na Pećinama, susrela se i s mnoštvom ogorčenih ljudi, i s mnogo onih koji izražavaju zahvalnost i kažu da cijene to što im je iz dana u dan osiguran besplatni topli ručak.


Oni ogorčeni, kratko rečeno, ogorčeni su na sve – zbog stanova u kojima žive, na socijalnu pomoć od koje bi trebali moći preživjeti, zbog sveukupne situacije u kojoj jesu. Hranom iz pučke kuhinje, kao i uvijek, neki su zadovoljni i prezadovoljni, a drugi daleko od pohvala.   

Gulaš s palentom


U Klubu starijih osoba Pećine, domaćica Slavica Zoričić svaki dan strpljivo sluša i to ogorčenje i te pohvale, i stalno ljubazno odgovara, čak i na svakojake primjedbe.  

– Uglavnom je u redu. Na podjeli hrane relativan je red i mir, iako je bilo i neugodnih situacija. Uvijek se od 12 do 13 sati podijeli sva hrana, a redovito ima i onih ljudi koji čekaju repete ako što ostane, rekla je domaćica Zoričić. 


Bilo je toga dana, dok su ljudi skupljajući se u slabašnom hladu čekali svoj ručak, sigurno i više od 35 stupnjeva Celzijevih, a za ručak je bio gulaš s palentom i jabuka za desert. Zorica Prpić prima topli obrok u pučkoj kuhinji već tri godine, za sebe i svoje dijete.


Njoj hrana »baš i nije neka«, ali više od toga muči je to što ona i dijete jedva preživljavaju sa socijalnom pomoći od 1.000 kuna, a još više što živi u gradskom stanu punom vlage. »Stan nam je katastrofa, pun vlage, živa bolest. I tražila sam zamjenu za neki drugi gradski stan, ali ništa od toga«, žalila se Prpić. 



 Iz zadnjeg statističkog izvješća o korisnicima i pomoćima u socijalnoj skrbi riječkog Centra za socijalnu skrb evidentno je da je polovici građana koji žive od državne stalne pomoći – što znači s oko 500 kuna mjesečno – odobreno korištenje obroka pučke kuhinje. Sa socijalnom pomoći države preživljava 1.894 građana Rijeke i šire okolice – 604 samca i 401 obitelj.   

Ljudima treba posao, a ne obrok 


     Prolazeći, jedna je gospođa doviknula da ljudima treba dati posao, a ne pučku kuhinju. Naravno, ali valja podsjetiti da pravo na taj dnevni topli obrok, kako ukratko objašnjava ravnatelj riječkog Centra za socijalnu skrb Karlo Balenović, imaju »radno nesposobne osobe, korisnici stalne novčane pomoći države, duševno bolesne osobe i korisnici stalne pomoći koji imaju malu djecu«.


Stariji čovjek, Petar Matušan, korisnik pučke kuhinje već sedam mjeseci, objasnio je da on i supruga žive sa 1.350 kuna socijalne pomoći, no da im pomažu i djeca. »Sva je sreća da nas ovako bolesne ima tko pomoći. Pučka kuhinja je i meni i supruzi odlična, a kome se ne sviđa neka ne dolazi«, konstatirao je Matušan žureći i noseći ručak, autobusom u svoj stan u centru grada. 


  Gužva na Zametu


U nekoliko riječi svoju je situaciju sumirao i Biber Omerović čija se deseteročlana obitelj hrani u pučkoj kuhinji – svi, od male i veće djece, do dvoje odraslih. »Živimo od penzije i dječjeg doplatka. Teško se živi. Ručak dobijemo ovdje, a za večeru sami brinemo.« 


Već tri godine pravo na obrok u pučkoj kuhinji ima i udovica Dragica Bosak. I ona svaki dan – osim vikenda, jer za vikende pučka kuhinja radi – autobusom sa Zameta dolazi po ručak na Pećine. Pučku kuhinju hvali i za nju zahvaljuje, a o svom životu kaže: »Guram se, živim s 500 kuna socijalne pomoći.


Moj suprug je poginuo prije 26 godina i ostala sam sama s dvoje male djece. Podigla sam ih, školovali su se. Kći je sada na porodiljnom, a sin povremeno radi. Nije mi teško doći sa Zameta. Ne mogu se požaliti, zahvalna sam«, kaže Bosak. 


 Hoće li nam što pomoći ako kažem kako živim i kakva je pučka kuhinja? Kakva korist od toga?«, pitala je jedna mlada žena, a na niječan odgovor, uzvratila je da onda neće dati nikakvu izjavu. Pitali smo i zašto ljudi po obrok pučke kuhinje dolaze iz drugog dijela grada, sa Zameta ili iz centra čak na Pećine.


Odgovor je glasio da najviše korisnika ima na Zametu i da su zato neki upućeni na druga mjesta distribucije. Uglavnom, na Pećinama pučku kuhinju prima 206 korisnika, na Potoku 199, Belvederu 258, a na Zametu 251.