Što li je u njima, tim japankama, da su preko noći osvojile sve noge ovog svijeta? Pa, vjerojatno nepodnošljiva lakoća postojanja, odnosno hodanja
Ako zima voli čizme, onda ljeto preferira japanke.
Nema tog kutka na zemaljskoj kugli u kojem iste nisu bar na jednom paru nogu protabanale. Nose ih i stari i mladi, i obrazovani i manje obrazovani, i modno osviješteni baš kao i oni koji o modi misle kao o nečemu na čiji spomen treba odmah bar tri do četiri puta brzo pljunuti, a k tome još i prste na ruci, baš kao i one na nozi spremiti u položaj fige.
PROKLIZE, UVRNU SE, PREKOČE, ZASKOČE
Što li je u njima, tim japankama, da su preko noći osvojile sve noge ovog svijeta? Pa, vjerojatno nepodnošljiva lakoća postojanja, odnosno hodanja. Liječnici će reći – ups, ne trči pred rudo, tj. pred japanku jer nije sve baš tako kao što se čini.
Neki će ih proglasiti najnezgodnijom ljetnom obućom, štoviše, onom što ju stopala smatraju više neprijateljem nego prijateljem. Zašto? E, pa stoga što u njoj najlakše proklize, uvrnu se, prekoče, zaskoče i čitavo tijelo tako lako dovedu do bolnog stanja koje se najprije očituje u tabanima, potom u potkoljenicama, a zna se, bogme, proširiti i na cijelu visinu i širinu onog koji u njima kroz ljeto šljapka.
I što sad? Toliko omiljene, toliko cool, nikad preskupe, a tako prijemčljive za svaku odjevnu kombinaciju, k tome još i prstićima pružaju na volju gibanje i izvijanje, kao i pogled na cijeli svijet, pa da ne valjaju?
Ma mo’š si mislit’, reći će i stopala i njihovi vlasnici pa dočim šešir sjedne na glavu, tunika sleti na obnaženi torzo, zaštitna se kremica sljubi s kožom, sunčane naočale podare optimistični pogled na stvarnost, japanke ne da će leći, nego će srasti sa svakim stopalom i svakim svjetonazorom.
MOŽDA SANDALICE, MOŽDA KLOMPICE
Ipak, šalu, a bogme i modu na stranu pa pri kupnji istih dobro razmisliti hoće li taj, toliko božanstven novi par japanki, novi u kolekciji od već kupljenih petnaest – šesnaest uistinu i služiti nozi, ili samo dobro izgledati u prošetavanju gradom.
Ako je jeftiniji, a samim tim i manje kvalitetan, što znači da manje prati »konfiguraciju« stopala onda ga koristiti za kraće đirade, recimo do plaže i natrag, a ako je anatomski – OK, onda može i na duže rute. Ipak, nikad, ali baš nikad ne zaboraviti da ma koliko ljeto voljelo japanke, nema milosti.
Treba lupiti nogom o pod i reći mu – iš, što je previše ni s maslom nije dobro, pa tu i tamo umjesto japanki obuti neki stopalu blagonakloniji par ljetne obuće.
Možda sandalice, možda klompice, a možda i bosonog išetati u rosno i od stakla i ostalih opasnih bockalica očišćeno jutro.
Nije samo glavi drag jastuk. I stopala imaju svoje favorite među njima. Primjerice, kad žulja japanka ili sandala ništa lakše nego u snadalu ubaciti tzv. jastučić za stopala, a u slučaju da je u kombinaciji japnaka onda posegnuti za one koji se mogu »zalijepiti« na stopalo. Udobnost, zagarantirana, kunu se oni koji su probali. Osim što je mekši korak, jastučići spriječavanju klizenje stopala, a samim tim i nus pojave tog klizanja kao posrnuća, uganuća, padove…
ŽULJ ŽULJA
Ukoliko obuća tare o nožne prste ili pak pete neminovnosti koja će uslijediti ime je žulj. Uh, znaju biti vrlo neugodni i bolni, a da do njih ne bi došlo, dočim se koža zacrveni brzo treba posegnuti za flasterom u spreju što će u tili čas stvoriti prozirnu zaštitnu opnu i sve pet. Oni pametnini preduhitrit će crvenilo pa na moguće kritične točke zalijepiti flaster i prije nego li to bude potrebno. E da, flaster se nikad ne stavlja ne neopranu nogu, ispucalu kožu ili žuljeve.
