U sklopu Riječkih ljetnih noći praizvedena je predstava »Baba Jaga je snijela jaje«, nastala prema istoimenom romanu Dubravke Ugrešić.

U svome djelu Ugrešić reinterpretira mit o Babi Jagi iz slavenske mitologije, propitujući funkcioniranje mitološke matrice u kontekstu suvremenog života i kulture. Od arhetipske mitske vještice, koja podliježe i raznim drugim interpretacijama, autorica je stigla do motiva starenja – teme koja je u današnje vrijeme, koje je ustoličilo kult mladosti i ljepote, postala gotovo tabuizirana.

U svojevrsnom prologu, koji u predstavi izgovara Zoran Prodanović Prlja, Dubravka Ugrešić suočava čitatelja s tim isprva »nevidljivim« starim gospođama kojima smo svakodnevno okruženi. Starost je nešto što ne želimo vidjeti, nešto što i društvo u cjelini doživljava kao nepotreban balast.

No, ironijska opaska autorice upozorava i da nas nagla sućut prema tim ostarjelim stvorenjima može dovesti u probleme. I tu počinje prva priča romanesknog diptiha koja vodi u svijet novozagrebačkog naselja u kojemu Ugrešićka temu starenja razrađuje kroz klasičan odnos majke i kćeri.

Prvi dio Ivica Buljan režijski je zamislio kao neku vrstu talk showa, u kojemu se likovi u ispovjednom tonu obraćaju publici. Kćerku, koju doživljavamo kao autoričin alter ego, utjelovila je Alma Prica, koja tekst izgovara u mikrofon, mijenjajući pripovjedački glas iz prvog u treće lice. Majka je ta o kojoj se govori u trećem licu, dok mikrofon u dijalogu između kćeri i ostarjele, bolesne majke istodobno postaje sredstvo prisnosti, ali i otuđenja.

Potraga za identitetom

Razgovori između starački dementne majke i kćeri intelektualke koja se sve teže nosi s majčinom starošću, kao da su prepisani iz života. Toj životnosti naročito je pridonijela Ana Karić, koja majku igra s finim osjećajem za humorni odmak, nikad ne prelazeći tanku granicu koja bi vodila u karikaturalnost. Alma Prica kao kći suzdržana je u gesti, dok svojom glasovnom interpretacijom pridaje određenu poetičnost Ugrešićkinu tekstu.

U prvom dijelu odnos između majke i kćeri pretvara se i u svojevrsnu potragu za identitetom, odnosno traženje korijena ženske loze u bugarskoj Varni. Tu se kao važna spona pojavljuje mlada Bugarka, slavistica Aba, koju u komičnoj maniri tumači Jelena Lopatić, kroz čiji se lik provlači i tema osobne i društvene tranzicije.

Predstava žanrovski određena kao »komedija u tri dijela« zapravo je mješavina različitih žanrova, kojima se u svom romanu poigrava i Dubravka Ugrešić.

Dok je prvi dio »Babe Jage« intimistička priča o dvije žene koja funkcionira kao samostalna cjelina, drugi dio odvija se u češkim toplicama i žanrovski je nešto između češke filmske komedije, televizijskih sapunica, kabareta i bajke.

I u ovom dijelu autorica se nastavlja baviti temom starenja kroz priču o tri prijateljice – Bebu, Kuklu i Pupu. Izbor toplica kao mjesta radnje nije slučajan, jer osim što je riječ o važnom književnom toposu, toplice postaju i mjesto iscjeljenja i katarze glavnih junakinja. O njima i njihovim sudbinama nešto više doznajemo u monolozima kojima se obraćaju publici, dok kostimi u koje ih je odjenula Ana Savić Gecan koketiraju s kičem i prizivaju poetiku »trasha«.

Osjećaj za komiku  

U ovom dijelu glumački se istaknula slovenska glumica Milena Zupančič u ulozi Bebe, dok je osjećaj za komičko oblikovanje lika iznova pokazala Olivera Baljak kao Kukla. Pupu tumači također upečatljiva Ana Karić.

Zbivanja u češkim toplicama dodatno ilustriraju muški likovi čiju interpretaciju Dubravka Ugrešić daje u trećem dijelu knjige koji je nešto između folklorističke studije i ključa za čitanje vlastita romana. Većina muških likova tako je izravno ili neizravno vezana uz tretmane ljepote, odnosno dihotomiju mladost-starost koja se provlači cijelim djelom.

Lik mladog masera Mevludina, Bosanca kojemu je rat ostavio neobičnu traumu, uvjerljivo i sa smislom za humor igra Jasmin Mekić. Njegov lik autorica uzima kao analog liku Ivana Budaline u ruskim bajkama. Mr. Shakea, kralja proteinskih napitaka, utjelovio je Zdenko Botić, a njegovu razmaženu, neuravnoteženu kći Rosie pomalo karikirano tumači Tanja Smoje. U ulozi Arnoša Kozenog pojavljuje se Žarko Radić, koji ima funkciju suparnika Babe Jage, a u ulogama svojevrsnog konferansjea, kora, naratora i Doktora Topolaneka sugestivan je Zoran Prodanović Prlja, pjevač »Leta 3«.

Na kraju se kao deus ex machina ukazuje Pupin unuk David, kojega igra Damir Orlić.

Umjesto najavljene Bisere Veletanlić, nastupila je pjevačica Ivanka Mazurkijević. Ni ovoga puta Ivica Buljan ne odustaje od glazbene dramaturgije, a glazbu Mitje Vrhovnika Smrekara uživo izvodi orkestar pod ravnanjem Igora Vlajnića. Glazbeni segment naglasio je poetične i bajkovite elemente predstave, a ponekad je nadopuna scenskim zbivanjima. Tekstove songova napisala je Olja Savičević Ivančević.

Duh predloška 

Ova ambijentalna predstava Riječkih ljetnih noći izvedena je na lokaciji bivšeg Park hotela, čiju je plažu i kupališne kabine scenograf Jean-Guy Lecat jednostavnim intervencijama »pretvorio« u ambijent toplica. Folklorni element pak došao je do izražaja i u kostimima Ane Savić Gecan.

Iz raznorodnog materijala romana Dubravke Ugrešić, u kojemu svaki dio funkcionira kao zasebna cjelina, Ivor Martinić načinio je adaptaciju koja slijedi i poštuje duh Ugrešićkina predloška. U dramatizaciji je ipak moglo doći do još nekih kraćenja i izbacivanja određenih dijelova koji usporavaju radnju.

U čitavom tom mnoštvu likova i u komičkim efektima koji su ponekad i »na prvu loptu« nekako se zagubila glavna tema o starosti i starenju koja bi možda zaslužila i ozbiljniji tretman.

Roman Dubravke Ugrešić u tom je pogledu mnogo kompleksniji i višeslojniji, što jedna predstava svakako ne može u potpunosti prenijeti. Ovako smo dobili nešto ležerniji ljetni kazališni koktel, koji je tek poziv na nova čitanja Ugrešićkine »Babe Jage«.