Zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga general Slavko Barić priprijetio je u utorak sudom ”osobi koja širi neistinu” da je prijetio smrću uglednome novinaru Dragi Hedlu, odbacujući “bilo kakvu mogućnost da je ikome prijetio smrću”.

“General pukovnik Slavko Barić odlučno odbacuje bilo kakvu mogućnost da je ikome, pa tako niti spomenutom novinaru, prijetio smrću i u vezi tih netočnih navoda će, protiv osobe koja širi te neistine, morati potražiti zaštitu na sudu”, stoji u odgovoru Službe za odnose s javnošću i informiranje MORH-a našem listu.

Hedl je, naime, u protekla tri dana u medijima nekoliko puta ponovio kako je Barić tvrdio da će ga “likvidirati”. Hedl pretpostavlja da je Barić to učinio nezadovoljan Hedlovim kritičkim tekstovima o njemu. Jučer je, pak, tjednik Aktual istu tu tvrdnju ponovio iz još jednoga izvora, tvrdeći kako je uhapšeni general Mladen Kruljac tim novinama sam ispričao da je Barić od njega tražio neka mu pomogne organizirati ubojstvo Drage Hedla. Nakon toga ostaje nejasno na koju to “osobu koja širi te neistine” misli general Barić: novinara Dragu Hedla ili Barićeva vojničkog kolegu Mladena Kruljca.

Barić, međutim, odbacuje sve te tvrdnje, a i “žali što je Hrvatsko novinarsko društvo i njegovo članstvo uznemiravano ovim grubim lažima”. Barić je odgovorio i na Hedlovu pretpostavku da je Barić nezadovoljan time što je ugledni osječki novinar pisao o njegovoj navodnoj odgovornosti za paljenje nekoliko sela na požeškome području 1991, iz kojih su prethodno organizirano iseljeni svi srpski stanovnici. “Što se pak tiče odgovornosti za paljenje sela u Slavoniji, general pukovnik Slavko Barić ovom prilikom želi istaknuti kako nema nikakve veze sa spomenutim događajima, pa tako nije niti bio procesuiran za iste. Ujedno napominje da su dva časnika OSRH koja su za navedeno djelo optužena, nedavno na sudu nepravomoćno oslobođena navedenih optužbi”, stoji u odgovoru MORH-a.

Hedl, pak, pretpostavlja da su Barića razgnjevili baš ti tekstovi, koji su i bili glavni povod suđenju dvojici časnika za koje Barić podsjeća da su “nepravomoćno oslobođeni”. U tim člancima, naime, stoji i tvrdnja da je Barić znao za paljenje sela, ali da ništa nije poduzeo kako bi ga spriječio ili kaznio. No Hedl nije ostao samo na tome: s obzirom da je za Barićeve prijetnje “doznao još jesenas od jedne vrlo visoko pozicionirane osobe unutar hrvatske političke scene”, kaže kako je “skandalozno da najviši politički vrh već dugo zna za prijetnje smrću zamjenika Glavnog stožera i da se ništa po tom pitanju ne poduzima”.