ZAGREB Tranzicija je žilava, ali treba joj još razvoja – glavni je zaključak istraživanja koje su Europska banka za obnovu u i razvoj (EBRD) i Svjetska banka provele krajem prošle godine u 29 bivših komunističkih zemalja srednje, istočne i južne Europe te pet zapadnoeuropskih država – Britanija, Francuska, Italija Njemačka i Švedska.

Građani su u ovoj anketi ocjenjivali u kojoj je mjeri ekonomska kriza utjecala na njihova domaćinstva te da li se smanjuje korupcija u njihovim državama, iznosili su koliko su zadovoljni svojim životom te koliko vjeruju drugim ljudima, institucijama kao i sustavu tržišnog gospodarstva te demokraciji.

Identično istraživanja EBRD je prvi put proveo 2006. pa usporedba rezultata pokazuje da su stanovnici tranzicijske Europe, usprkos tome što su u velikom broju pogođeni ekonomskom krizom, i dalje gotovo jednako zadovoljni životom kao i četiri godine ranije.

Gotovo 43 posto ispitanika odgovorilo je da je »zadovoljno sadašnjim životom«, što je svega dva posto manje nego 2006. Nešto više opao je optimizam glede budućnosti – 2010. izrazilo ga je 49 posto građana, a 2006. njih 55 posto.

No, da ostanak na podjednakim razinama zadovoljstva životom nije baš super vijest za nove europske demokracije, vidljivo je kad se napravi komparacija sa zapadnom Europom. Tamo je i dalje čak 72 posto građana zadovoljno svojim aktualnim životnim prilikama. 

Hrvatska »crna točka« 

Potpora tržišnoj ekonomiji i demokraciji u tranzicijskim državama također bilježi manji pad, no naraslo je povjerenje u druge ljude kao i zadovoljstvo radom državnih službi.

Vjera u banke, financijske institucije i strane investitore je smanjena, iako je još uvijek veća nego u zapadnoeuropskim državama.

Ovaj podatak posebno je zanimljiv budući da je EBRD-ovo istraživanje istodobno pokazalo da je kriza znatno jače pogodila tranzicijsku nego »staru« demokratsku Europu.

Naime, posljedice krize osjetilo je oko 50 posto građana u tranzicijskim zemljama te 30 posto zapadnih Europljana. Izuzetak među nazvijenim, zapadnim demokracijama je Italija čiji su građani također u 50 posto slučajeva navodili da su teško pogođeni krizom.

Najčešći kanal kojim ih je kriza pogodila bila su smanjivanja plaća i gubljenje posla.

Najveći dio obitelji koje trpe teške posljedice  krize, njih oko 70 posto, smanjile su izdatke za hranu i zdravstvene potrebe, dok je u zapadnoj Europi to moralo učiniti tek 30-tak posto žrtava kriznog doba.

U generalno sumornoj tranzicijskoj Europi Hrvatska se u najvećem broju aspekata izdvaja kao posebno »crna« točka.

Čak 54 posto naših građana izjavilo je da su njihova kućanstva pogođena krizom, što je 6 posto više od tranzicijskog prosjeka.

Pri tome, najviše žrtava je u dobnoj skupini između 40 i 59 godina. Tu je više od 60 ispitanih izjavilo kako je njihovo kućanstvo ugroženo krizom.

Svega 10 posto ispitanika u Hrvatskoj ocijenilo je da se korupcija u zemlji smanjila. Bitno zaostajemo za ostalim tranzicijskim državama i kad je riječ o povjerenju u druge ljude – kod nas ga ima ima svega 28 posto građana, a u drugim državam prosječno 34 posto.

U zapadnoj Europi drugima vjeruje 42 posto građana. I dalje smo rekorderi po izrazito niskoj razini povjerenja u institucije – vladu, parlament, političke stranke – koje je ispod 10 posto.

Zabrinjavajući trendovi

Svojim trenutačnim životom zadovoljno je 48 posto hrvatskih građana, no zabrinjavajuće je enormno smanjenje zadovoljnih među mlađim generacijama.

U dobnoj skupini od 18 do 39 godine sada zadovoljstvo izražava manje od 50 posto ljudi, dok je takvih 2006. bilo oko 70 posto.

Bitno je smanjeno i optimističko gledanje na budućnost – sa 50 posto 2006. na 30 posto lani. Hrvatski građani manje od ostalih Europljana vjeruju u dobrobit tržišne ekonomije i demokracije.

Ova načela kod nas imaju potporu od 21 posto, u tranziciji je ona prosječno 34, a u zapadnoeuropskim zemljama 42 posto.