Pola stoljeća u rukometu

Vladimir Vujnović dobitnik ordena Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara

Igor Duvnjak

Ovo mi je najdraže i najveće priznanje koje sam dobio u životu. Zato sam se odlučio oprostiti od hrvatskog i svjetskog rukometa, kaže  Vujnović, koji je prije 45 godina u Rijeci položio ispit za suca



RIJEKA – “Bio sam na putu, nisam se stigao javiti. Sutra? Idem za Pulu”.  To su fragmenti nedavnog dogovora s Vladimirom Vujnovićem, proslavljenim riječkim  rukometnim sucem, delegatom i međunarodnim mentorom mladih sudaca, svježim dobitnikom ordena Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.


Kratke Vujnovićeve riječi ga oslikavaju najbolje, “tijesna mu je kugla zemaljska”, stalno u akciji, u pokretu, u potrazi za novim sportskim izazovima. Sada je ovaj “globetrotter” zastao da bi primio orden za ogromne zasluge tijekom njegovih 50 godina u rukometu, od čega 45 godina suđenja na domaćoj i međunarodnoj sceni. 


Bio je autoritet na teškim terenima Cetinja i Kaća, te brojnim  drugima u bivšoj Jugoslaviji, također u Hrvatskoj, ali i na najvećim međunarodnim natjecanjima, uključivši Olimpijske igre. Vujnović je bio 1992. godine u hrvatskoj delegaciji na Kongresu EHF-a i IHF-a, kada je Hrvatska primljena u Europsku i Svjetsku federaciju. Sudio je i na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, kada je Hrvatska uzela zlatnu medalju.  Nagrađen je za doprinos razvoju i afirmaciji rukometa, također i kroz publicistiku. Do sada je napisao pet knjiga. Trenutno je predavač na Akademiji HOO-a za edukaciju trenera. Vujnović je bio prvo svjetsko sudačko ime, devet je puta najbolji u Hrvatskoj.  U protekloj sezoni bio delegat na Ligi prvaka, mentor je mladim “zviždaljkama” u projektu “Mladi suci Europe”,  također je delegat na Premijer rukometnoj ligi.


– Ovo  je priznanje na kraju moje karijere, to je vrhunac. S ovim priznanjem  se opraštam od rukometa. U riječkom, županijskom i Hrvatskom rukometnom savezu nemam nikakve funkcije.  Iz toga sam se povukao prije četiri godine – emotivna je poruka Vladimira Vujnovića, rođenoga 21. prosinca  1948. godine.  

Pogled na orden u vašim vitrinama?


– Ovo mi je najdraže priznanje. Dobio sam ih pregršt. Između ostaloga sam počasni građanin nekih gradova. Dobivao sam i priznanje olimpijskih odbora. Proglašen sam  i najboljim sucem svijeta, ali ovo mi je pored “Franje Bučara”, lani dobijene državne nagrade za sport, najdraže i najveće priznanje koje sam dobio u životu. Zato sam se odlučio oprostiti od hrvatskog i svjetskog rukometa.   


Okruženje na dodjeli odličja?


– Bilo je prekrasno. Za ovo sve što sam postigao u životu, zahvaljujem se svojoj obitelji. Samnom je bila  supruga Jadranka te kći Jana. Dali su mi podršku. Kod predsjednika Ive Josipovića sam se našao u društvu 20 uglednih  Hrvata, koji su dobili ovo priznanje. Ceremonija je održana povodom 20 godina Dana državnosti Republike Hrvatske.


Za vama je izuzetno dugo razdoblje u vrhunskom sportu?


– Pedeset godina sam u rukometu, od osnovne škole u Osijeku,  a 45 je godina od kada sam položio ispit za rukometnog suca u Rijeci. To je ogromno razdoblje, cijeli jedan život.  Sada ću predavati na Akademiji HOO-a i Kineziološkog fakulteta,  a od jeseni ću u Rijeci na Filiozofskom fakultetu predavati dva predmeta, sportsko novinarstvo,  te javno mnijenje i komunikologiju.  Vaši memoari će biti zanimljivi za čitatelje?– Knjiga “Ambasador sa zviždaljkom” je gotova. Zahvaljujem se mom velikom prijatelju Igoru Vraniću, koji mi je puno pomogao u ove dvije godine da ta knjiga ugleda svjetlost dana. Bit će promovirana prvih dana rujna u riječkom hotelu Bonavia.  To je knjiga o hrvatskom rukometu u posljednjih 50 godina. 

Moći će se pročitati tko je tko, tko je što učinio.  Ona već sada pobuđuje ogromno zanimanje.  U njoj su obuhvaćeni mnogi prijatelji. Tu će biti obuhvaćeno i 147 zemalja koje sam posjetio, govorit će se o mom novinarskom  i filmskom radu, o pedesetak ekskluzivnih intervjua s  najpoznatijim političarima, glumcima. Bit će i riječi o mojih 35 godina vezanih za automoto sport –  zaključuje Vladimir Vujnović.