Vlado Gašparović je svirao u brojim benodvima, uređivao je emisiju "Jazz Time" Radio Rijeke, bio je direktor Koncertne agencije GIS i umjetnički direktor Međunarodnog riječkog festivala "Jazz Time" kojeg je i pokrenuo
RIJEKA Nema više Vladimira Gašparovića Gaše, dobrog duha riječke jazz scene koja nakon njegovog preranog odlaska više nikad neće izgledati isto. Odradio je Gašo hrabro i baš kao uvijek, besprijekorno, kao magijom stvarajući nešto lijepo i veliko iz oskudnih uvjeta, svoj jubilarni dvadeseti Jazz Time i u utorak, u 54. godini života, nakon duge i teške bolesti otišao tiho u legendu i u, ne treba tome sumnjati, jako dugo sjećanje svih koji su u Rijeci, pa i u Hrvatskoj voljeli jazz.
Jer tko zna što bi se to zbivalo s riječkom jazz scenom da tamo negdje osamdesetih mladi i nadobudni Vladimir Gašparović nije sjedio u tadašnjoj potkomisiji za rock i pomažući organizirati Ri Rock festival, usput pazio da jazz i blues ne budu posve potisnuti pod bujajućom riječkom punk opsesijom. Tko zna kako bi ta jazz scena danas izgledala da nije osnovao vlastiti tonski studio i započeo producirati razne glazbene sadržaje od popa, rocka i bluesa, pa konačno i do jazza koji je uskoro postao dominantna struja u njegovom životu. Teško je, zaista, predvidjeti da li bi i danas riječki jazzoljupci punili jazz koncerte, a riječki jazzeri u tolikom broju dobivali svoje Statuse i druge nagrade da krajem 1992. godine nije na Radio Rijeci na poticaj Miodraga Đuze Stoiljkovića započeo uređivati i voditi emisiju o jazz glazbi koja je pod njegovim vodstvom trajala punih 18 godina i doživjela nevjerojatnih 900 izdanja.
Kontinuitet
– Veliki sam pobornik upravo kontinuiteta – kad nešto započnem, smatram da treba ići do granica mogućeg, priznao je nedavno u intervjuu »Novom listu« Gašo, koji svoju emisiju – jedan od njegovih najdražih dugovječnih projekata, nije preskakao odraditi ni dok je bio na kemoterapijama.
– Predstavljao sam publici glazbu koju volim, i to mi je bio užitak, a s ponosom danas mogu reći da je to bila vrlo otvorena emisija – tijekom godina doveo sam više od 300 gostiju! Pored profesionalnih glazbenika u emisiji su gostovali i mnogi audiofili i kulturnjaci. Jedini uvjet za gostovanje u emisiji bio je da gost zna nešto o jazzu i da ga voli, objašnjavao je Gašo prije nešto više od mjesec dana s jednakim entuzijazmom i nakon tridesetak godina karijere, prisjećajući se, između ostalog, i kultne obljetničke 400-te emisije kad je iz studija uživo emitiran dvosatni jamm-session u kojem je sudjelovalo dvadesetak riječkih glazbenika.
No iako je Gašo pored svoje emisije i producentskog posla, tijekom godina iza sebe ostavio zavidan broj vlastitih skladbi i pustio svoj pečat u mnogobrojnim sastavima, njegovim najvećim i najutjecajnijim darom koji je ostavio svom gradu može se smatrati festival »Jazz Time« kojeg je na incijativu Doriana Hatte pokrenuo iste godine kad i svoju istoimenu radio-emisiju. Ratu i neimaštini unatoč, Gašo je entuzijastično isfurao svoju viziju i u Rijeku tijekom godina koje su uslijedile doveo neka od najvećih imena svjetske jazz scene.
Program
Balansirajući vješto između svojih želja i budžeta uvijek nedovoljnog za takvu vrstu manifestacije, Gašo je uvijek pažljivo i inovativno kreirao program. Nesebično dijeleći s publikom svoje ogromno znanje o svijetu jazza, uspio je dovođenjem uzbudljivih glazbenika i njihovog inovativnog izričaja, povećati i odgojiti generacije riječke jazz publike koja je godinama dupkom punila HKD sve do posljednje stepenice, uživajući u velikanima poput Kennyja Burrella, Benyja Golsona, Ronnieja Cubera, Alfreda De La Fe-a, Jessea Davisa, Enrica Rave, Bobbya Watsona…
– Sjećam se oduševljenja publike prvih godina, ali u prvom redu podrške koju su festivalu dali glazbenici iz Rijeke i okolice – oni su bili kritična masa koja je podržala Jazz Time, iako još nisu bili ni veliki poznavaoci, ni ozbiljni poklonici jazza. Ali ih je ta glazba zanimala! Moja ideja pak nije bila prirediti autističan festival, koji će samo dovoditi jazzere iz svijeta u Rijeku, već povezati naše glazbenike sa svijetom jazza, programima festivala steći reference i provocirati domaće glazbenike na daljnji rad, kazao je Gašo između ostalog o svojem »Jazz Timeu« i nesebičnim idejama.
Gubitak
Riječki su jazzeri tako nerijetko imali prilike istu pozornicu podijeliti s jazz velikanima, a osim što je mnogima od njih pomogao u karijeri svojim vezama, Gašo im je osmislio i siguran način da se jednom godišnje veliki broj njih zajedno pojavi pred riječkom publiku na »Novogodišnjem Jazz Tulumu«, manifestaciji koja je također trajala cijelo jedno desetljeće.
– Prije tri dana sam bio kod njega i Gašo mi je s onim istim svojim entuzijazmom miksao skladbe s zadnjeg Jazz Timea, sve dok nije postao preumoran, ispričao nam je potreseni Darko Jurković Charlie, koji kao i svi oni koji su s Gašom surađivali ili ga poznavali, nimalo ne dvoje da je Rijeka izgubila jednog od svojih velikih modernih vizionara.
