Danas bi imao 63 godine, vjerojatno bi još radio glazbu i svijet bi bio ljepši.

John Henry Bonham vjerojatno je najveći rock-bubnjar svih vremena, a rodio se na današnji dan prije 63 godine u malom engleskom mjestu Redditch.

Karakteriziranje nekoga najvećim obično nosi hrpu kritika neistomišljenika i stoga je takve procjene nezahvalno davati. Stoga autor ovog teksta izvlači džoker iz rukava i daje citate nekolicine renomiranih glazbenika:

Dave Grohl (Nirvana, Foo Fighters, Them Crooked Vultures): John Bonham bubnjao je kao netko tko ne zna što će se dogoditi u slijedećem trenutku – kao da je manevrirao na rubu litice. Od njega se nitko tome nije približio i mislim da nikada ni neće. Mislim da će zauvjek ostati najveći bubnjar svih vremena.

Chad Smith (Red Hot Chilli Pappers): John Bonham je za mene najbolji bubnjar ikada. Stil i zvuk su bili tako personalizirani. Na kojem god je bubnjarskom setu svirao, zvučalo je baš tako da ste znali da on bubnja.

Charlie Watts (Rolling Stones): John Bonham je najbolji u tome da je John Bonham i da radi što radi. Odnosno što je radio, nažalost je mrtav. Bio je najbolji. Nije postojao nitko bolji u onome što je John Bonham radio, i hvala nebesima da imamo neke snimke tako da i danas možemo slušati.

Bubnjari rocka sami su sve kazali, a i više izbora naj-bubnjara svih vremena završilo je s Bonhamom na prvom mjestu. Među ostalim, i lista respektabilnog Rolling Stonea je tako izgledala, uz opasku uredništva da je bubnjar Led Zeppelina imao značajnu prenost pred drugim na listi.

Kritičari će o Bonhamu kazati mnogo dobra. Ponajprije da je specifično podešavao bubnjeve, u kasnijoj fazi je setu dodao i neke nesvakidašnje instrumente, tako da mu je zvuk bio još specifičniji.

Mnogi će pak kazati da je usto bio najbrži bubnjar na bas-pedali, a Roger Taylor iz grupe Queen će kazati da je Bonham na jednom basu mogao odsvirati onoliko koliko bi drugi bubnjari odradili na tri. Uza sve to, imao je ono što se zove “groove”, jednostavno, osjećao je glazbu. 

I živio je rock’n’roll, što ga je na kraju i koštalo tog života s 32 godine starosti ili mladosti, kako se uzme.

Obrok začinjen s četiri četverostruke votke, nakon čega je slijedilo natapanje daljnjim količinama alkohola bacilo ga je u san iz kojeg se nikad nije probudio. Obdukcija će utvrditi kako se ugušio u sadržaju vlastitog želuca, te da začuđujuće za rock zvijezde tog vremena nije imao nikakvih droga u krvotoku.

Nakon njegove smrti u rujnu 1980. godine Zeppelini su odlučili da više neće svirati. Nije im imalo smisla bez Bonhama, koji nije bio prvi izbor za to mjesto u bendu, no na preporuku Roberta Planta Jimmy Page ga je jednom poslušao na koncertu, nakon čega je bez imalo razmišljanja odlučio da želi njega.

U isto vrijeme Joe Cocker je tražio Bonhama da mu bubnja za prateći bend, ali je bubnjaru bliži muzički stil bio ono što je Page stvarao.

U čitavom opusu Zeppelina Bonham je prezirao samo pjesmu “Stairway to Heaven”, najpoznatiji hit ove grupe, i to samo zato jer je morao čekati pet-šest minuta prije nego li započme bubnjati.

Što govori o tome da je John Henry Bonham živio za ono što je radio.

Naslov filma o Zeppelinima zove se “The Song Remains the Same” (Pjesma ostaje ista), stoga za kraj pogledajte dajemo snimku “Moby Dicka”, vjerojatno najpoznatijeg bubnjarskog sola ikad, a koji se prvotno zvao “Pat’s Delight”, u čast njegove supruge Pat Phillips.

Sretan rođendan gospodine Bonham.