Portret zločinca

Ratko Mladić, simbol brutalne politike genocida i etničkog čišćenja

Tihomir Ponoš

Ratko Mladić provodio je brutalnom vojnom silom politiku čiji je glavni protagonist u Bosni i Hercegovini bio Radovan Karadžić, a koja je bila zasnovana na genocidu i etničkom čišćenju



ZAGREB Ratko Mladić, aias Milorad Komadić, general JNA i general vojske bosanskohercegovačkih Srba rođen je 12. ožujka 1942. godine. Njegovo rodno selo Božanovići blizu je Kalinovika u Bosni i Hervegovini. U vrijeme njegova rođenja upravu blizu Kalinovika vodile su se vrlo žestoke borbe Titovih partizana i njemačke vojske.



Ratko Mladić prvi je put optužen u Haagu 25. srpnja 1995., samo nekoliko dana nakon masakra u Srebrenici, najvećeg pokolja na tlu Europe poslije Drugog svjetskog rata. Mladića, nekadašnjeg zapovjednika vojske bosanskih Srba, haško tužiteljstvo tereti za zločin genocida – najteži od svih zločina – kao i za zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja i pravila ratovanja, počinjene nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima tijekom rata od 1992. do 1995. godine.Optužnica Mladića, zajedno s Radovanom Karadžićem, smatra ključnim akterom zajedničkog zločinačkog pothvata, s ciljem eliminacije bosanskih Muslimana i Hrvata s teritorija BiH koje su bosanski Srbi proglasili teritorijem Republike srpske. Optužnica protiv Mladića uključuje ubojstvo osam tisuća muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici 1995., kao i brojna ubojstva i etničko čišćenje osoba hrvatske i bošnjačke narodnosti s teritorija Republike srpske. Mladićevi zločini uključuju i kampanju granatiranja i snajperskog teroriziranja građana Sarajeva tijekom trogodišnje opsade grada, uključujući tisuće ubijenih civila, među kojima je mnogo žena i djece. Haška optužnica Mladića tereti i za uzimanje UN-ovaca za taoce 1995. godine, tijekom bombardiranja položaja bosanskih Srba od strane međunarodnih snaga. Nakon prve optužnice iz srpnja 1995., haško tužiteljstvo već 16. studenoga iste godine pripremilo je drugu optužnicu protiv Mladića, u koju je bio uključen i zločin u Srebrenici. Treća, izmijenjena optužnica protiv Mladića, podignuta je 8. studenoga 2002., pod oznakom Predmet Ratko Mladić (IT-95-5/18-I): »Bosna i Hercegovina« i »Srebrenica«. Ta optužnica Mladića tereti po 15 točaka, za genocid, sudjelovanje u genocidu, progone na političkoj, vjerskoj i nacionalnoj osnovi (zločin protiv čovječnosti), istrebljenje (zločin prema čovječnosti), ubojstva (zločin protiv čovječnosti), zatim za ubojstva kao kršenje ratnih zakona i običaja, deportaciju ljudi (zločin protiv čovječnosti), nehumana djela i prisilna premještanja (zločin protiv čovječnosti), te protupravno teroriziranje civila, okrutno postupanje, nehumana djela, napade na civile i uzimanje talaca. 

Devetnaest godina od prvih zločina koji se spominju u Mladićevoj optužnici i 16 godina od podizanja prve optužnice, Mladić se nalazi u pritvoru i nakon prebacivanja u Haag sudit će mu Haški sud. (Denis ROMAC)





Pola stoljeća kasnije i oko Kalinovika, Ratko Mladić provodio je brutalnom vojnom silom politiku čiji je glavni protagonist u Bosni i Hercegovini bio Radovan Karadžić, a koja je bila zasnovana na genocidu i etničkom čišćenju.


Vojnu karijeru Mladić je gradio u JNA. U lipnju 1991. godine, u trenutku kada se Jugoslavija počela ubrzano dezintegrirati, a Milošević započeo seriju ratova, Mladić, tada pukovnik, imenovan je za komandanta Kninskog korpusa u sklopu tadašnje Vojno-pomorske oblasti.


U ljeto i jesen 1991. godine njegovu šovinističku politiku posvećenu ostvarivanju velikosrpskog nacionalnog cilja osnaženu nadmoćnom vojnom silom osjetilo je hrvatsko stanovništvo ponajprije šibenskog zaleđa i kninskoga kraja. Mladić je u to doba sudjelovao i u pregovorima s predstavnicima hrvatske vlasti i vojske. Oni među njima koji su ga upoznali zaključili su da je Mladić patološki poremećena osoba. Tada je izražavao svoju želju da prošeta splitskom rivom i Šibenikom.


Nakon Sarajevskog primirja početkom 1992. godine kojim je zaustavljen rat u Hrvatskoj, Mladić kao i većina JNA napušta Hrvatsku. U proljeće te godine izbija rat u Bosni i Hercegovini, a u svibnju zbiva se vjerojatno ključan događaj u njegovoj karijeri. Naime, 9. svibnja 1992. godine imenovan je glavnim komandantom 2. vojne oblasti u Sarajevu.


Fanatična ideologija


Samo tri dana kasnije skupština bosanskohercegovačkih Srba odlučila je formirati vojsku Republike Srpske i Mladića, tada već general-majora, imenovala komandantom Vrhovnog štaba. Na tom je položaju ostao više do četiri godine, dakle do prosinca 1996. godine, odnosno punu godinu nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.


Zapovjedni položaj i golema vojna nadmoć, stvorena i nerazumnom odlukom UN-a o embargu na uvoz oružja, uz njegovu fanatičnu posvećenost šovinističkoj ideologiji stvorili su preduvjete da uz Radovana Karadžića postane najodgovornija osoba za najmasovnije ratne zločine počinjene u Europi nakon Drugog svjetskog rata, uključujući i genocid u Srebrenici.



Lista zločina u Bosni i Hercegovini na kojoj je Mladićev potpis: istočna Bosna, Podrinje, masovna ubojstva u Prijedoru i Foči, masovna protjerivanja stotina tisuća nesrba iz Bosne i Hercegovine, opsada Sarajeva. Za vrijeme opsade Sarajeva zabilježene su njegove riječi “prži, prži”. Vrhunac njegove krvave i zločinačke karijere zbio se u ljeto 1995. godine. Tada je zapovjedao zauzimanje Srebrenice, u čemu ga nije omela činjenica da je Srebrenica bila zaštićena zona UN-a.


Nakon zauzimanja te zaštićene zone uslijedio je genocid i najmasovniji pojedinačni zločin nakon Drugog svjetskog rata u Europi – organizirane likvidacije najmanje 7.800 Bošnjaka. U doba srebreničkog masakra Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju optućio ga je za genocid, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin koji uključuje i snajperska ubojstva građana Sarajeva.


Samo nekoliko dana prije parafiranja Daytonskog sporazuma, u studenom 1995. godine, isti je sud optužnicu proširio i zbog zločina počinjenih u zaštićenoj zoni Srebrenice, a popisu zločina pridodano je i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.


Njegov psihoprofil jasno je iščitavao iz njegovih izjava danih nakon zauzimanja Srebrenice. To je doživio kao čin povijesne pravde i osvetu Turcima. Zapamćeno je i njegovo ispijanje čašice rakije s nizozemskim pukovnikom Karremansom, zapovjednikom UN-ovih snaga u Srebrenici.


Pretpostavlja se da je nakon toga namjeravao pokrenuti sličnu operaciju protiv bihaćke enklave. No, vojno-redarstvena akcija “Oluja” to je onemogućila, a ubrzo nakon toga snage HV-a, HVO-a i Armije BiH nanijele su niz poraza vojsci kojom je zapovijedao Mladić.


Moskva, Solun, Atena…


Od 1996. godine i odlaska s položaja komandanta Vrhovnog štaba polako nestaje iz javnosti. zaštitu mu pruža kako Republika Srpska tako i tadašnja Saveza Republika Jugoslavija. Uz Radovana Karadžića postao je najtraženiji osumnjičenik s popisa Haškoga suda. Živio je okružen tjelohranjiteljima, a iako manje prisutan, nije se skrivao od javnosti. Tako je 2000. godine viđen u Beogradu na nogometnoj utakmici Savezne Republike Jugoslavije i Kine.


Dapače, to je bio njegovo itekako upečatljivo pojavljivanje u javnosti. Na stadion je ušao na VIP ulaz i u pratnji osam tjelohranitelja. U ožujku 2001. godine vlada Zorana Đinđića uhitila je Slobodana Miloševića. Nakon toga Mladić nestaje iz javnosti. Govorilo se da je viđen u Moskvi, Solunu, Ateni… No, i dalje je javna tajna bila da ga štite vlasti u Beogradu.


U studenom 2004. godine Britanci su objavili kako bi vojna akcija uhićenja Mladića imala male šanse za uspjeh. Povremeno su se pojavljivale informacije o tome gdje živi, pa je tako i New York Times objavio da živi u jednom beogradskom neboderu.


Mladićeva kći Ana, studentica medicine, ubila se u ožujku 1994. godine u Beogradu, navodno zbog intenzivne kritike Mladića u tadašnjim beogradskim medijima. Mladić je odgovoran za brojne ratne zločine. U dijelu srpskog naroda stekao je velik ugled kao uspješan vojni zapovjednik, ali njegovu navodnu vojničku sposobnost najbolje ilustrira činjenica da je bio vojno uspješan isključivo kad je napadao veoma slabo naoružanog protivnika.