Zakon otvara vrata zloupotrebama i prisluškivanju onih koje se na drugi način ne bi moglo zakonito prisluškivati, smatra sudski vještak za telekomunikacije Đuro Lubura
Hoće li autorska prava postati alibi državi za masovno prisluškivanje? To pitanje je otvoreno još od srpnja 2007. godine, kad je parcijalno stupio na snagu novi Zakon o kaznenom postupku (ZKP).
Novi ZKP tada je stupio na snagu samo za kaznena djela iz nadležnosti USKOK-a. Katalog kaznenih djela za koja je dozvoljena primjena posebnih mjera dokazivanja (čitaj: prisluškivanja telefonskih razgovora, presretanja računalnih podataka, tajnog praćenja, ulaska u prostorije radi nadzora i tehničkog snimanja, te ostalih mjera) novim ZKP-om proširen je i na povredu autorskih prava. No, budući da USKOK nije nadležan za ta kaznena djela, tek od početka pune primjene novog ZKP-a policija i tužiteljstvo dobit će ovlasti da uz sudski nalog prisluškuju i za kaznena djela povrede autorskih prava.
– Nitko nije sretan kad se katalog kaznenih djela za koje su dozvoljene posebne mjere dokazivanja širi. Jer tako se stvara privid zadiranja u ljudska prava, iako naša praksa u posljednjih dvanaest godina pokazuje da se posebne mjere koriste dosta usko, praktički za nešto više od deset kaznenih djela, kazao nam je zamjenik glavnog državnog odvjetnika Dragan Novosel.
Problem s kaznenim djelima povrede autorskih prava jest u tome što se ona odnose na umnožavanje, reproduciranje, stavljanje u promet, prikazivanje i izvođenje tuđih autorskih djela, ali u stvarnosti mogu pokriti i najobičniju upotrebu tuđeg autorskog djela od strane krajnjeg korisnika. To znači da postoji opasnost da bi ekstenzivnom primjenom novog ZKP-a praktički svaki građanin mogao dospjeti pod takozvane invazivne metode prikupljanja dokaza. Novosel se s takvim tumačenjem ne slaže.
Povjerenje
Na tragu Novoselovog mišljenja je i MUP. U MUP-u napominju da će se posebne mjere dokazivanja primjenjivati samo na kaznena djela povrede autorskih prava koja su vezana na umnožavanje i daljnju distribuciju kojom se stječe imovinska korist. Naime, u svom priopćenju MUP ističe da je u cijeni svih elektroničkih medija, uključujući CD-e, DVD-e, USB stickove i eksterne diskove, ugrađena naknada za zaštitu autorskih prava, zbog koje se snimanje i reprodukcija za vlastite potrebe ne smatra kaznenim djelom.
Stalni sudski vještak za telekomunikacije Đuro Lubura, pak, smatra da neprecizno zakonsko rješenje ipak otvara vrata zloupotrebama.
– Preostaje nam, dakle, vjerovati na riječ da posebne mjere neće biti primjenjivane i na takve slučajeve. Zakon dopušta širu primjenu i ne postoji uvjet organizirane skupine da bi se sve tajne mjere mogle zakonito primjenjivati. Tu se po mojem mišljenju radi o izrazitom nesrazmjeru između društvene opasnosti i težine zadiranja u Ustavna prava tajnosti komuniciranja i nepovredivosti doma, kazao nam je Lubura.
Iako je do pune implementacije ostalo još jedva tri mjeseca, novi Zakon o kaznenom postupku bit će izmijenjen prije 1. rujna. Kako stvari stoje, izmjenama novog ZKP-a neće se dirati u katalog kaznenih djela za koja će biti dozvoljene posebne mjere dokazivanja, odnosno praćenje i prisluškivanje, već će se mijenjati neke pojedinosti vezane uz same kaznene procedure, a velika novost bi mogla biti uvođenje Visokog kaznenog suda. Riječ je o žalbenom sudu koji bi funkcionirao u četiri najveća pravosudna centra i koji bi služio za ujednačavanje žalbene i kompletne sudske prakse.
No, iako zakonodavac i izvršna vlast inzistiraju da puna primjena novog ZKP-a počne 1. rujna, treba istaknuti da policija i tužiteljstvo još nisu do kraja spremni za to. Naime, MUP je do sad opremio tek 17 policijskih uprava uređajima i prostorijama za snimanje razgovora sa svjedocima i okrivljenicima, a tek polovica državnih odvjetništava opremljena je nužnom opremom. Krivica nije ni na policiji, niti na državnim odvjetništvima. Naprosto, natječaji za nabavku potrebne opreme nisu još dovršeni. Prema planu, trebali su biti gotovi, ali nezadovoljni natjecatelji su mnoge natječaje odvukli u žalbeni postupak.
Prema Luburinom stajalištu, rješenje iz novog ZKP-a otvara vrata zloupotrebama i prisluškivanju onih koje se na drugi način ne bi moglo zakonito prisluškivati, poput novinara i političkih protivnika.
Naš sugovornik iz Državnog odvjetništva, pak, upozorio je da je Hrvatska dozvolila primjenu posebnih dokaznih mjera za povredu autorskih prava jer je na to obvezana međunarodnim konvencijama.
– Unatoč toj obvezi, išli smo na »usko« zakonsko rješenje, odnosno novim ZKP-om propisano je da je primjena posebnih mjera dokazivanja dozvoljena samo ako je kazneno djelo počinjeno putem računalnog sustava ili mreže. Dakle, radi se o slučajevima teškog piratstva, a takvih predmeta zasad praktički nema, rekao nam je Novosel koji je pred Državnim odvjetništvom sudjelovao u radu radne skupine ministarstva pravosuđa koja je napravila nacrt zakonskog prijedloga.
Tajni ulazak
– Posebno je važno što u dokaznim materijalima koji će biti izneseni pred sud neće biti svi snimljeni telefonski razgovori, odnosno svi rezultati mjera, već samo oni koji se tiču postupka. Proces izdvajanja bitnog od nebitnog radi se pred sudom, a premda nisu dio dokaznog materijala, cjelokupni rezultati mjera i dalje su u posjedu suda i odvjetnici branjenika moći će dobiti uvid u njih, upozorio je Novosel i na jednu povoljnu posljedicu novog ZKP-a.
Za Luburu je takva procedura nedovoljna. Sudski vještak za telekomunikacije smatra da je zakonsko rješenje trebalo biti takve kvalitete, da ne postoje dvojbe može li se prisluškivati i onog građanina koji nije napravio ništa drugo, nego skinuo film ili pjesmu s interneta. Dapače, Lubura smatra da je Zakon trebao biti restriktivniji.
– Za povrede autorskih prava uopće ne treba dozvoliti prisluškivanje komunikacija ili tajni ulazak u stan radi postavljanja mikrofona i kamere. Za dokazivanje ilegalne prodaje autorskih djela dovoljno bi bilo da su predvidjeli samo mogućnost tajne mjere simuliranog otkupa ili prodaje, kazao je Lubura.
Na taj način bi se, smatra Lubura, izbjegle mogućnosti zloupotreba, a moglo bi se efikasno boriti protiv piratstva. Istaknuvši da policija godišnje provjeri pozicije 40 tisuća brojeva mobilnih telefona, čije su lokacije operateri dužni čuvati najmanje godinu dana, Lubura je podsjetio i na razdoblje kad je novi ZKP donesen.
– Ne želim špekulirati o mogućoj namjeri, no treba znati kako je ovaj zakon donesen nepuna dva mjeseca nakon ubojstva Ive Pukanića u atmosferi opće psihoze. To je bio idealan trenutak za neprimjetno »provući« ovakve stvari koje otvaraju razne mogućnosti, a svakoga tko bi se u takvoj atmosferi usprotivio lako se moglo proglasiti zaštitnikom kriminala.
