– General Janko Bobetko me u vrijeme krize zbog njegove optužnice zamolio da u ime obitelji pregovoram s Račanom da se to riješi tako da se njega smjesti u bolnicu u Dubravi na neometano liječenje, a da će se ovi naoružani povući ispred njegove kuće, prisjeća se Andrija Hebrang. Preko Gorana Granića došao sam do Račana i isti dan dobio poziv da dođem u Banske dvore. U pet minuta sve smo se dogovorili: Račan je sam predložio da se napravi dokument u kojem će jamčiti Bobetku neometano lječenje, a obitelj je tražila i da usmeno zajamči da neće biti izručen iz bolnice. Tako je i bilo, isti dan je Bobetko prebačen u Dubravu a naoružani »kestenjari« su otišli s ulice – prisjeća se Hebrang i ocjenjuje kako je Račan tada pokazao da mu je primaran bio interes Hrvatske.

Presuda hrvatskim generalima u Haagu obnovila je i raspravu o Račanovoj ulozi u uvijek problematičnim i bremenitim odnosima Hrvatske sa Sudom u Haagu. Četvrtu obljetnicu njegove smrti obilježavaju i žestoki napadi na nekadašnjeg premijera. Račanu se, prije svega, zamjera što je njegova vlast prekinula svojevrsnu blokadu suradnje s Haagom donijevši u Saboru deklaraciju kojom je Hrvatska izrijekom priznala da Haagu ne osporava pravo da istražuje zločine počinjene za vrijeme i neposredno nakon Domovinskog rata. Račanovi protivnici tvrde kako je time prepustio Haagu nadležnost nad akcijom Oluja, a njegovi suradnici objašnajavaju kako je nadležnost Haaga davno prije definiralo Vijeće sigurnosti UN-a koji je Sud osnovalo i kako je jedini izbor koji je Hrvatska imala bio: surađivati ili odbiti suradnju i ostati u izolaciji. 

Prijetnje iz HDZ-a

Kritike na Račanov račun izazivaju ogorčenje u redovima njegovih suradnika iz SDP-a i Vlade. 

– Svatko tko preko svojih usta danas premeće Račanovo ime u tom kontekstu je bijednik, mizerija i ljudska nula! Isti ti pojedinci iz braniteljskih redova i posebno crkveni velikodostojnici šutjeli su kao zaliveni kad su Šeks i Sanader liferovali sve naše ljude u Haag, kada godinama nisu ništa napravili za njihovu obranu, a sada pljuju po pokojniku! Gade mi se! – emotivno reagira nekadašnji potpredsjednik Račanove Vlade Slavko Linić. Račan je, smatra Linić, mirno, staloženo, tolerantno i trezveno, diplomatskim putem, pokušavao riješiti sve probleme s Haagom. A bilo ih je niz – već u prvoj godini na vlasti stigle su haške optužnice za Mirka Norca i Rahima Ademija, a potom i ona za generala Janka Bobetka, pa one za Ivana Čermaka, Mladena Markača i Antu Gotovinu… 

– Žestoko se suprotstavio Carli del Ponte poslavši joj pismo u kojoj odbacuje njezine optužbe, vodio je teške razgovore s Madeleine Albright, pokušavao je surađivati s Haagom tako da otvara Hrvatskoj vrata prema Europi a da istovremeno ničime ne ruši dostojanstvo optuženih ljudi i Domovinskog rata. Na drugoj strani imao je HDZ koji se nije libio i prijetnjom oružjem ostvarivati svoje manipulativne političke ciljeve – prepričava Linić svoje viđenje Račanovog odnosa prema Haagu. Prisjeća se kako je za vrijeme krize oko optužnice za generala Janka Bobetka i on osobno nagovarao Račana da treba žešće postupati prema naoružanim ljudima i političarima koji su kružili oko Bobetkove kuće, ali ga je Račan odbio.   

Dobra procjena

– On je tada dobro procjenio da imamo bolesne političke protivnike kojima ljudski životi ne predstavljaju ništa i koji bi bili u stanju ubijati nevine policajce zadužene da štite red i mir. Odbio je slati specijalce u akciju. Našao je modus kako uspostaviti dijalog sa ljudima koji su optuženi, i to unatoč tome što su cijelo vrijeme njima manipulirali isti ti Sanader, Šeks, Kosor – kaže Linić. 

Iako se s Račanom nije politički slagao, štoviše oduvijek su bili u suprotstavljenim političkim taborima, i potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang danas će mu priznati da je u nekim situacijama, primjerice baš u toj oko optužnice za Bobetka, vodio računa o nacionalnim interesima. 

 – Rekao mi je da ne želi da Hrvatska dođe na naslovnice svjetskih novina zbog sukoba između policije i naoružanih ljudi na ulicama. Bio je spreman sve učiniti za taj hrvatski interes i ja sam to jako cijenio – prisjetio se jučer razgovora sa Račanom Hebrang, dodavši kako se tada u razgovoru s premijerom o drugim temama zadržao još 55 minuta. Unatoč dubokim razlikama u stavovima koje su isplivale u tom razgovoru, Hebrangu su pregovori s Račanom ostali u ugodnom sjećanju. 

– Bitan mu je bio trenutačni hrvatski interes, da se situacija riješi, i sve smo razlike u tom trenutku zanemarili. Tad sam shvatio i da u vrhu hrvatske ljevice postoje ljudi kojima je važan nacionalni interes – zaključuje Hebrang.