Mnoge nove članice doživjele su značajan ekonomski uspon, pa njihovim stanovnicima zapad EU više nije toliko privlačan. Austrija u idućim godinama očekuje između 15 i 25 tisuća imigranata
ZAGREB Tek sedam godina nakon najvećeg proširenja Europske unije u njezinoj povijesti, na cijelom prostoru koji je tim »velikim praskom« nastao, zaživljava jedno od temeljnih načela europskog zajedništva – slobodno kretanje radne snage.
Ovog vikenda, 1. svibnja., posljednje dvije »stare« EU članice – Njemačka i Austrija – otvaraju granice radnoj snazi iz osam istočnih zemalja koje su u europsku obitelj primljene 2004.
Nijemci i Austrijanci iskoristili su maksimalni dopušteni rok od sedam godina zabrane ravnopravnog natjecanja radnika iz novih članica za poslove u njihovim gospodarstvima, što su argumentirali zabrinutošću da bi ih masovan priljev radne snage s istoka destabilizirao.
No, stručnjaci procjenjuju da je ovakva bojazan bila neutemeljena te da ovim dvjema državama ni sada ne prijeti poplava s istoka. Tomu je nekoliko razloga.
1,2 milijuna stranih radnika
Mnogi sa istoka Europe koji su željeli raditi u drugim dijelovima EU već su to učinili proteklih godina.
Velika Britanija, Irska i Švedska odmah su im 2004. dopustile slobodan ulaz na svoja tržišta rada, a dvije godine kasnije, 2006., isto su učinile Španjolska, Portugal, Finska, Grčka i Italija.
Uz to, mnogi građani bivših socijalističkih država, koji su željeli raditi baš u Austriji i Njemačkoj, pronašli su način da to realiziraju.
Treći razlog neosnovanosti straha od najezde s istoka koja bi sad mogla započeti, leži u činjenici da su mnoge nove članice u međuvremenu doživjele značajan ekonomski uspon, pa njihovim stanovnicima zapad više nije toliko privlačan.
Među takve spadaju primjerice Česi i Mađari, koji ni proteklih godina nisu puno selili po Europi »trbuhom za kruhom«.
Sada sve manje u tuđinu odlaze i Poljaci, posebice oni obrazovani, jer Poljska polako, ali sigurno i kontinuirano ekonomski napreduje.
I među Slovacima opada zanimanje za odlazak na rad u druge zemlje.
Prije sedam godina 36 posto građana Slovačke razmišljalo je o selidbi u inozemstvo, a 2009. samo njih 13 posto.
Suprotno uvriježnim predrasudama, od uklanjanja barijera Njemačka i Austrija će, tvrde tamošnji stručnjaci – profitirati.
Dolazak novih radnika pomoći će oporavku ovih dvaju gospodarstva u kojima postoji potreba za obučenom radnom snagom i izravno će utjecati na veći ekonomski rast.
Koristi će biti čak i ako priljev bude veći nego što očekuju vlasti dviju zemalja.
Prema službenim procjenama vlade u Berlinu, u Njemačku će godišnje stići između 100 i 140 tisuća istočnoeuropskih radnika, uglavnom iz Poljske i baltičkih država.
Neovisni stručnjaci tvrde pak da će brojka biti puno veća, oko 800 tisuću ljudi tijekom iduće dvije godine, te još 400 tisuća do 2020.
No, radna snaga od milijun i 200 tisuća za golemo njemačko tržište sa 40 milijuna radnika nije uznemirujuća brojka.
Primjerice, od 1991. do 2000. Njemačka je primila oko tri milijuna 300 tisuća novih radnika.
Austrija u idućim godinama očekuje između 15 i 25 tisuća imigranata, a 17 tisuća radnika iz novih EU članica već je sada na austrijskom tržištu jer su proteklih godina dobili dozvole za rad.
Željeni inžinjeri i liječnici
Istočnoeuropljane koji imaju diplome liječnika ili inženjera, koji su računalni stručnjaci ili su obučeni za pružanje zdravstvene skrbi, obje će zemlje objeručke dočekati jer tih struka nedostaje u domaćoj ponudi.
Umjesto da se plaše najezde, austrijske i njemačke vlasti, predlažu analitičari, trebale bi razmišljati o dodatnim mamcima za privlačenje educirane radne snage s Istoka.
Jer ona neće hrliti preko granica, kako zbog jezika, tako i zbog komplicirane procedure priznavanja profesionalnih kvalifikacija.
Budućnost će pokazati jesu li Njemačka i Austrija pretjerale s oprezom te prekasno liberalizirale svoja tržišta rada.
Britanija, koja je to hrabro učinila prije sedam godina te do sada primila oko 765 tisuća radnika iz istočnoeuropskih zemalja, ovom priljevu može zahvaliti veći rast BDP-a – pola posto svake godine.
Uz to, pokazuju studije koje je izradila britanska vlada, stopa nezaposlenosti nije se povećala.
Iz najveće nove Unijine članice, Poljske, na rad u Njemačku tijekom idućih godina otići će, najavljuje se, između 300 i 400 tisuća ljudi. No, ovaj »odlazni« val bit će mnogo manji nego onaj prije sedam godina, kada je svoje tržište otvorila Velika Britanija. Razlog nije samo to što mlade generacije Poljaka uglavnom govore engleski, rjeđe njemački, nego i sve bolja situacija u domovini. Poljsko gospodarstvo ove će godine narasti za 4 posto, dok će njemački rast biti 3 posto, a iduće godine tek 2 posto. Za obrazovane radnike sve je više dobrih poslova i u Poljskoj, između ostalih i u njemačkim tvrtkama koje su otvorile podružnice, poput Siemensa.
Njemačka i Austrija spadaju među deset zemalja koje još uvijek nisu otvorile svoja tržišta za radnike iz Bugarske i Rumunjske koje su se EU-u pridružile 2007. godine. Učinit će to vjerojatno tek 2014., kada je krajni rok. Bugari i Rumunji bez radnih dozvola sada mogu dobiti posao u 15 Unijinih članica. Sličan scenarij vrijedit će vjerojatno i za Hrvatsku, nakon što uđe u EU. Svaka od 27 država sama odlučuje hoće li uvesti prijelazno razdoblje za otvaranje svojeg tržišta rada hrvatskim radnicima, te koliko dugo će ono biti.
