Bilo je impresivno doživjeti gotovo dupkom punu zagrebačku Arenu, to inače tužno, prazno i preskupo zdanje na rubu grada
ZAGREB Nije bilo pitanje koliko će moderna tehnologija doprinijeti ponovnom uprizorenju jednog od posljednjih velikih konceptualnih albuma – The Walla Pink Floyda – već koliko će tu tehnologiju njegov pravni sljednik Roger Waters kreativno iskoristiti. A ako je suditi po jučerašnjem zagrebačkom koncertu u Areni, Waters je uspio napraviti spektakl koji možda nema ideološko značenje berlinskog koncerta netom što je pao Berlinski zid, ali je svojom tehničkom superiornošću utro neke nove putove megaspektakala. Doista, očekivali smo samo da avioni i helikopteri počnu padati po nama u furioznoj sprezi scenografije, kostimografije i naravno zvuka.
Najtanji dio koncerta ipak je njegova ideološka osnova. Apgrejdana i apdejtana priča o Pinku, frustiranoj rock zvijezdi s krizom identiteta, a zapravo metafora ugnjetavanja i opresije, pomalo se ispuhuje na vizualno padajućim simbolima mercedesa, beemvea, katoličke crkve itd. Ipak more šlepera koje se prostiralo na južnom parkiralištu Arene, a zaduženo za golemu, u Hrvatskoj neviđenu produkciju, nosi upravo te iste oznake.
No dobro, publika ipak nije došla po lekciju iz suvremenog anarhizma, nego poslušati što to još Waters ima reći. Stariji fanovi mogli su se zabavljati novim aranžmanima, a istraživači su mogli uzivati u nekim od najznačajnijih rock pjesama ikad napisanih. Ako The Wall, a oprostit će mi veliki fanovi, i jest pomalo pretenciozna glazbena priča veća od života, pjesme poput Comfortable Numb, Another Brick in the Wall, Hey You ili Mother trebalo bi poslati u svemir zajedno s još par ljudskih artefakata zaduženih da nas reprezentiraju.
S druge strane, bilo je impresivno doživjeti gotovo dupkom punu zagrebačku Arenu, to inače tužno, prazno i preskupo zdanje na rubu grada. Roger Waters uspio je oživjeti tog zaspalog dinosaura, a ako i jest dobio poticaj za projekt The Wall ponovno nakon 32 godine u nagomilanim računima, to mu uopće nećemo zamjeriti. Za nadati se je samo da mu računica s ovakvom produkcijom drži vodu bolje od preskupog finacijskog debakla s originalnom turnejom.
