Što se događa nakon lošeg suđenja? Aco Petrović je u eter odmah nakon utakmice kazao da je »suđenje bilo kriminalno«. U pravu je, ali će zbog toga biti kažnjen, jer po pravilnicima nema pravo javno komentirati suđenje. A sucima koji su sudili kriminalno, ništa se neće dogoditi
Nema tome dugo, trener »Cedevite« Aco Petrović javno je rekao kako »jedva čeka početak Lige za prvaka, jer će mu suditi hrvatski suci«. Nije Aco pao s Marsa, pravovremeno je krenuo u pripremu terena.
No, nisu ni suci pali s Marsa, pa se na te riječi ne obaziru previše. Barem sudeći prema subotnjoj utakmici između »Zagreba« i »Cedevite«, kad je Aco popio tehničku u trećoj minuti, a trebao je popiti i isključenje u petoj. Kako nije bio isključen, ima puno pravo govoriti da je to »signal nečiste savjesti arbitara«.
Bez sugestija na čiju su stranu suci vukli, ipak se mora naglasiti da je suđenje bilo skandalozno. A ako sude tri dobra suca, kao što su sudili u subotu, loše suđenje uvijek ćemo svrstati u kategoriju namjere. Gledajte, teza o »pravu na loš dan« možda i stoji, ako tako mislite, slobodno prestanite čitati, i prebacite se na… vremensku prognozu; jer analogijom i novinar ima pravo na loš dan.
Što se događa nakon lošeg suđenja? Aco Petrović je u eter odmah nakon utakmice kazao da je »suđenje bilo kriminalno«. U pravu je, ali će zbog toga biti kažnjen, jer po pravilnicima nema pravo javno komentirati suđenje. A sucima koji su sudili kriminalno, ništa se neće dogoditi.
Da bi bili kažnjeni, a to bi značilo možda jednu-dvije utakmice nesuđenja, trebali bi ih prijaviti iz klubova, ili bi ih trebao prijaviti delegat, i kazna bi im, u krajnjoj liniji, bila višestruko manja od Petrovićeve.
S obzirom na malu košarkašku bazu, imamo popriličan broj međunarodnih sudaca. Među njih deset je i jedna djevojka, Jelena Tomić, suđenje odavno nije ekskluzivno muški teritorij. Ako kao kriterij za određivanje vrha sudačke kvalitete uzmemo suđenje Eurolige, onda imamo petoricu u vrhu – Srđan Dožai, Dubravko Muhvić, Siniša Herceg, Sreten Radović i Alfred Jovović. To društvo tijekom sezone može »potegnuti« od 15 do 20 tisuća eura, ovisno o ritmu delegiranja u Euroligi, regionalnoj ligi i domaćim natjecanjima. Sasvim pristojna cifra, reklo bi se… Dovoljno pristojna da na svakoj utakmici barem pokušaju biti koncentrirani i nepristrani.
Ima li tu neke kozmičke pravde? Naravno da nema. Ima li kozmičke pravde u tome da Petrović, koji je dobro obavio svoj posao i dobio je utakmicu, nakon toga plati za svoj (pre)dug jezik, a suci, koji su loše obavili posao, prođu bez sankcija? Naravno da nema. Ima li kozmičke pravde u tome da suci imaju priliku, onakvim suđenjem i takvim budućim suđenjima, direktno nekom klubu donijeti naslov prvaka i Euroligu iduće sezone? Naravno da nema. I još se o tome ne smije javno govoriti, barem protagonisti to ne smiju, jer će biti drakonski »opaljeni po džepu«.
Košarkaška Liga za prvaka je kompliciranija, no što je itko mogao očekivati.
»Cedevita« i »Zagreb« se kroz nju bore za Euroligu, »Ciboni« je dosadašnjim učinkom opasno ugroženo sudjelovanje u NLB ligi iduće sezone i bilo bi strašno da na ishode tih zanimljivih bitaka koje bi trebale dići interes za košarku na nacionalnoj razini (u Draženovom domu bilo je 2.500 ljudi, na Višnjiku također, na Gripama oko 2.000), suci utiču kao presudan faktor.
A ne bi bilo prvi put u povijesti naše košarke da suci nekom klubu donose ili odnose trofeje… Ljudi koji bi trebali biti košarkaški servis nekako su s vremenom našli u glavnim ulogama, to je aposolutno oblik sportske patologije.
Rješenje? Teško ga je naći, da se skine veto s komentiranja kvalitete i načina suđenja – suci bi bili krivi za svaki poraz, i svaka bi ih šuša uzimala kao alibi. I taj smo film već gledali…
Zato se može samo apelirati na savjest sudačke organizacije u cjelosti; ljudi, niste vi tu da odlučujete. Danas se igra još jedna vrlo važna ligaška utakmica, Cedevita – Zadar, bilo bi jako loše da se nakon nje ponovo pišu ovakvi tekstovi.
