Darko Rundek: Plaćanje brže i sigurnije u Francuskoj

Trio ima odličnu dinamiku – kao tri osnovne sile, a ogoljenost i odgovornost za svaki ton i muzičku gestu osjeti se i na koncertima, postaju napetiji, hrabriji i izoštreniji, kaže Rundek

Darko Rundek i njegov Rundek Cargo Trio u utorak 26. travnja nastupit će u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u sklopu velike proljetne turneje kojom promovira album »Plavi avion«, objavljen krajem prošle godine. Rundek Cargo Trio osim Rundeka sačinjavaju i violinistica Isabel te klavijaturist i perkusionist Dušan Vranić-Duco. S Rundekom smo porazgovarali o njegovom novom, ali i starijim projektima.

Rundek Cargo Orkestar pretvorio se u Rundek Cargo Trio. Kako je do toga došlo i koje je promjene u izvedbenom dijelu ta pretvorba uvela, a koje u samom kreiranju albuma?

– Cargo Orkestar je prošao kroz više faza, koje su se zaokružile u albumu »LIVE u Domu omladine«. Došlo je vrijeme za traženje novih formi i izazova. Svirati u triju me pali potajno već godinama, ali nisam, prije svega svirački bio spreman na to. Unazad dvije-tri godine iskušavao sam razne smanjene kombinacije Carga. Ova s Isabel i Ducom pokazala se uvjerljivo najboljom. U kreiranju albuma trio ima odličnu dinamiku – kao tri osnovne sile. Nema ni razvodnjavanja ni skrivanja. Ta relativna ogoljenost i odgovornost za svaki ton i muzičku gestu ostaje, naravno, i na koncertima. Oni postaju napetiji, pažljiviji, hrabriji i izoštreniji, a publika to prepoznaje i u tom procesu sudjeluje.   

Plaćanje sigurnije u Francuskoj

Osim glazbe bavite se i glumom i kazalištem. Kako je došlo do suradnje s teatrom Ulysses? Možemo li vas uskoro ponovo očekivati na kazališnim daskama?

– Glumim s vremena na vrijeme. To mi bude izazov, ali i muka. U svakom slučaju, gluma mi nije poziv, nego više kao neki izlet. Do suradnje s Ulyssesom je došlo zbog sjećanja na suradnju sa Šerbedžijom osamdesetih i vjerovanja Lenke Udovički da je jedna uloga u »Marat-Sadeu« baš za mene. Ta je suradnja završena Krležinim »Baladama«, što mi je osobito draga predstava. Trenutačno se nemam u planu penjati na kazališne daske.

Živite u Francuskoj i u Hrvatskoj. Gdje vam je lakše raditi i zašto?

– Kad kažem raditi, prije svega mislim na glazbu za kazalište i film. Svejedno mi je gdje radim. Jedino je plaćanje nešto brže i sigurnije u Francuskoj.   

Klinci još nisu poharali konkurenciju

Već se nekoliko godina u medijima šuška i priželjkuje ponovno okupljanje Haustora. Ima li nekih izgleda za to?

– Nekih izgleda ima. Propustili smo, čini se, obljetničke povode. Ove godine je trideseta obljetnica izdavanja prvog albuma, a kako stvari stoje nećemo ju obilježiti nekom koncertnom feštom. Ali dok smo živi i dok barem neki od nas održavaju sviračku kondiciju, ostaje moguće da i zasviramo zajedno.

Novi val ponovo je, recimo to tako, u modi. Koje vas uspomene vežu za taj period?

– Ima ih, naravno, puno. Više bi im odgovarala knjiga nego intervju. Kakogod, uspomene pripadaju prošlosti i ne bavim se puno njima. Više me zanima sadašnjost i budućnost.

Tada su u Haustoru bili »neki novi klinci« koji su poharali konkurenciju. Tko su, po vama, sadašnji »novi klinci« na hrvatskoj glazbenoj sceni?

– Ima ih, ali nisu još poharali konkurenciju.