Mjuzikl bi se odsad nadalje trebao igrati čak četiri puta tjedno, i tako sve do kraja ove godine, a u međuvremenu, planirana su i neka gostovanja na obali
ZAGREB Onima koji su se pitali može li se uopće napraviti mjuzikl za mjesec dana, ambiciozna je trideseteročlana postava hrvatske verzije brodvejskog hita »Footloose« pokazala da može. Praizvedbu ovog »lakonogog mjuzikla« u režiji Igora Barberića publika je u gotovo punom zagrebačkom kinu SC-a ispratila stojećim ovacijama. Istina, premijernu publiku, onu s pozivnicama, nije pretjerano teško zadovoljiti, a ansamblu tek predstoji dokazivanje u prilično zahtjevnim i za Hrvatsku novim okolnostima. Mjuzikl bi se naime odsad nadalje trebao igrati čak četiri puta tjedno, i tako sve do kraja ove godine, a u međuvremenu, planirana su i neka gostovanja na obali. Hoće li im sve to uspjeti, pitanje je. No kako je krenulo, »umrijet« će pokušavajući.
Prvo, nekad umorno i naborano kino SC-a ekipa je doista preuredila, pa je dojam od samog početka odličan. A kad pjevači i plesači izađu na stage, te kad početnu nervozu i intonacijske nesigurnosti zamijeni opuštenost i zaigranost, izlazi na vidjelo iznenađujuće dobar posao usklađivanja muzike, pjevanja, plesa i glume u vrlo kratkom roku.
Istina, ima i slabijih dijelova u mjuziklu koji inače vrlo vjerno prati priču originala u kojem glavni lik sa svojom majkom seli u neku američku Nedođiju i tamo se susreće s bogobojaznim traumatiziranim malograđanima. Najslabije su tako glumačke dionice inače odličnog pjevača Darija Bercicha, u ulozi glavnog antagonista velečasnog Shawa Moorea, kao i pretjerano inzistiranje na standardnom jeziku. No kad se to zanemari, pokazuje se vrsno umijeće ansambla. Glavne uloge izvrsno su odradili Nikola Milat i Opatijka Mateja Majerle, kao i pjevački neprikosnovena Riječanka Lela Kaplowitz, no možda je pravo otkriće bila Nina Kraljić, u ulozi prijateljice glavne protagonistice. Najbolja simbioza pjevanja i glume, i k tome prirodan pokret, prometnuli su je u pritajenu zvijezdu mjuzikla. Dobar je bio i još jedan Riječanin Dino Antonić u ulozi Renova najboljeg prijatelja Willarda, zadužen za neke od humornijih dionica. One najsmješnije ipak su ostale za izvrsnog epizodnog Marija Valentića, koji je perfektno skinuo, i malo ga pohrvatio, američkog hilbilija – trenera Rogera. Ekipa mjuzikla na čelu s režiserom i koreografom Barberićem, uz ambiciozne producente Borisa Glada i Tadiju Kolovrata, te nezaobilaznog muzičkog ravnatelja Michaela Laangsa, može biti zadovoljna učinjenim.
