Nitko neće u taksiste

U Cammeu želi raditi tek jedan nezaposleni

Biljana Savić

Dok se za posao čistačice u KBC-u nedavno javilo 400 kandidata, taksi prijevoznik ovog je mjeseca oglasio 40 slobodnih radnih mjesta, a zaposlio samo jednog vozača taksija



RIJEKA U vrijeme kad Hrvatska broji rekordan broj nezaposlenih, u doba kad je imati posao iz statusa jednog od osnovnih prava čovjeka prerastao u privilegiju, događaju se i situacije da poslodavac u šumi nezaposlenih ne može naći čovjeka koji želi raditi. Čak ni posredovanjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje? Ima li i takvih u državi Hrvatskoj? Ima!


Riječka tvrtka Taxi Cammeo tijekom ovoga mjeseca riječkom je HZZ-u prijavila potrebu za zapošljavanjem 40 radnika, uglavnom taksista, no zaposlila je jednog jedinog. I to ne zato što kandidati iz HZZ-a nisu udovoljavali kriterijima Cammea, nego stoga što se jednostavno nisu pojavili na razgovoru za posao.


Zavod šalje, kandidati ne dolaze


Konkretno, 3. ovoga mjeseca Cammeo je riječkom HZZ-u uputio prijavu za potrebe za 20 vozača ili vozačica, a HZZ im je poslao četiri kandidata, od kojih se ni jedan nije pojavio na razgovoru u Cammeu. Istoga dana ovaj riječki taksi koncesionar zatražio je od HZZ-a i jednog radnika za posao perača motornih vozila, a HZZ im je poslao 12 kandidata.





Lile Minovski, formalna vlasnica Cammea, kaže nam da se plaće taksista u Cammeu kreću od 3 do 3,5 tisuća kuna i da nema govora o robovlasništvu. »Naši vozači jako su zadovoljni mančom i mnogi kažu da gotovo žive od manče. Isto tako, nije istina da naši vozači rade po 15 sati dnevno, njihovo radno vrijeme je osmosatno«, kaže nam Lile Minovska, dodajući da su 15-satno radno vrijeme i rad na minimalcu zlobne izmišljotine pojedinaca. »Istina, u posljednja dva mjeseca plaća je kasnila, ali samo 10 dana, a sve do tada je bila redovita. A i kašnjenje od 10 dana u današnjim uvjetima smatram uobičajenim. Čest je slučaj da naši taksisti odu od nas na zavod, budu tamo dok imaju pravo na naknadu i onda nam se opet vrate. Sve im je bolje nego raditi«, kaže vlasnica Cammea.



Na razgovor u Cammeo nije došao ni jedan. Toga istoga dana za dvoje radnika ili radnica za posao telefonistice HZZ je na zahtjev i na vrata Cammea poslao 22 kandidata, dakle 22 nezaposlene osobe, no na razgovoru se pojavila samo jedna žena. No, sutradan se nije pojavila na probi za posao. Scenarij se ponovio 28. ovoga mjeseca kad je Cammeo od HZZ-a opet zatražio 15 vozača taksija. HZZ je poslao sedam kandidata, od kojih se odazvao jedan i dobio posao.


Kontroverzna ličnost


Gdje su završili oni koje im je burza rada poslala na razgovor? Možda u KBC-u, gdje se, podsjetimo, za posao čistačice javilo čak 400 kandidata, među kojima i muškaraca i visokoobrazovanih ljudi? Je li to pokazatelj da ljudi još uvijek osjećaju znatno veću sigurnost rade li u državnoj ustanovi nego kod privatnika, ili je stvar samo u tome tko je privatnik? Istina je da je vlasnik Cammea Kosta Minovski kontrovezna ličnost i da ga »miniraju« mnogi konkurenti, a spočitavaju mu da je u svojoj tvrtki usopostavio robovlasnički odnos.


 – Ljudi ne žele raditi, to je jedini razlog zašto nam se ne javljaju. Ne razumijem kako netko nezaposlen može odbiti posao, treba ga odmah brisati s burze rada. Tražio sam od riječkog HZZ-a da mi pokažu spisak ljudi koje su mi poslali, da vidim da su ih zaista poslali, i na kraju sam dobio spisak iz HZZ-a, pa sam im rekao da se ti ljudi nisu ni pojavili, kazao nam je Kosta Minovski, žaleći se da u Zagrebu ima isti problem.


 – U Zagrebu mi treba 420 vozača, ista stvar, nitko neće raditi, jedva sam ih sakupio 260, kaže nam Minovski.Zašto ljudi ne žele raditi u Cammeu, tvrtki koja u Rijeci trenutno ima 45 radnika, priča je koju će nam ispričati skora budućnost, u kojoj ćemo pokušati doći do identiteta nezaposlenih koji se nisu odazvali na dogovor za posao.