Dok Washington, Pariz i London ne isključuju mogućnost naoružavanja pobunjenika, Belgija, Danska, Italija i Norveška takvu opciju odbijaju
Gadafijeve snage su artiljerijskom ofenzivom u srijedu potisnule pobunjenike dalje na istok, na nekih 150 kilometara istočnije od pozicija koje su držali u ponedjeljak.
Za to vrijeme savezničke zračne snage izvodile su napade na teritorij u blizini Ras Lanufa i njegovog velikog naftnog terminala.
Kako izvještava Reuters stotine automobila naoružani strojnicama i težim naoružanjem prošle su kroz Bregu u stanju konfuzije dok su se iz pravca Ras Lanufa čule snažne detonacije za koje su očevidci tvrdili da su ih izveli francuski bombarderi.
Nije bilo nikakvih znakova da će se pobunjeničke snage pregrupirati u Bregi, već su, kako se čini, pohitali ka Adždabiji, posljednjem velikom gradu pred Bengazijem.
Saveznici u nedoumici
No, bolje ne ide ni NATO savezu, koji u četvrtak počinje provoditi operaciju u Libiji, pod nazivom »Ujedinjeni zaštitnik«.
Dvije teme posebno unose nemir u savezničke odnose – što sa Gadafijem te treba li naoružavati pobunjenike.
Francuska, SAD-e i Britanija jedinstvene su oko intenzivnih bombardiranja sve dok se ne postigne cilj – da Gadafi prestane biti prijetnja libijskome narodu.
Italija, a pridružuje joj se i Španjolska, sklone su pak Gadafiju ponuditi azil.
Nasuprot njima, dio zemalja zagovara njegovo izvođenje pred međunarodni kazneni sud gdje bi odgovarao za moguće ratne zločine, javio je AFP.
Francuski šef diplomacije Alain Juppe drži da Gadafija treba svrgnuti njegov narod, a da bi se ubrzao taj proces i da bi se skratile vrlo skupe zračne operacije saveznika u doba svjetske gospodarske krize, Washington je otvorio mogućnost naoružavanja libijskih pobunjenika, koji su to i zatražili.
Sjedinjene Države su na vojnu operaciju u Libiji dosad potrošile 550 millijuna dolara, s tim da se očekuje da će se troškovi stabilizirati na 40 milijuna dolara mjesečno kada se smanji uključenost američkih snaga u akciji, objavio je Pentagon.
Nedavno izglasana rezolucija 1970 UN-a o Libiji zabranjuje međutim, »svaku izravnu ili neizravnu dobavu, prodaju ili transfer oružja ili ratne opreme«. Nasuprot njoj, sljedeća rezolucija, br. 1973., poziva na provedbu »svih potrebnih mjera« u svrhu zaštite civila.
I dok Washington, Pariz i London ne isključuju mogućnost naoružavanja civila, Belgija, Danska, Italija i Norveška takvu opciju odbijaju.
Nikaragvanski zastupnik
U pokušaju da ipak bude prisutan u raspravama na najvišoj svjetskoj razini Moamer Gadafi je odredio bliskog suradnika nikaragvanskog predsjednika Daniela Ortegu za svog predstavnika u UN-u.
Miguel d’Escoto, diplomat i savjetnik predsjednika Ortege za međunarodne poslove »ovlašten je« govoriti u ime Libije u UN-u, izjavila je Rosario Murillo, supruga i glasnogovornica sandinističkog predsjednika koji pruža vojnu podršku libijskom pukovniku.
Po njezinim riječima, Libija Moamera Gadafija donijela je odluku uvjerena da SAD neće odobriti vizu novoimenovanom veleposlaniku u UN-u Aliju Trikiju, bivšem ministru vanjskih poslova.
Anwar al-Awlaki, Amerikanac jemenskog porijekla i muslimanski propovjednik povezan sa AL-Kaidom, tvrdi da će pobuna u arapskom svijetu pomoći, a ne odmoći Al-Kaidi, prenosi Reuters. U posve suprotno uvjereni su brojni analitičari i državni dužnosnici diljem svijeta, od kojih mnogi arapskog porijekla. Njihov stav je da pobune koje posljednja tri mjeseca određuju životni ritam žiteljima Bliskog istoka i Sjeverne Afrike djelatno pokazuju koliko su islam i demokracija kompatibilni. Al-Awlaki smatra međutim, da će odlazak antiislamističkih vođa konačno omogućiti islamistima da javno djeljuju i bolje se organiziraju. »Naša mudžahedinska braća u Tunisu, Egiptu, Libiji i ostatku muslimanskog svijeta sad će nakon trideset godina ponovo prodisati« napisao je u tekstu objavljenom u on line časopisu namijenjenom muslimanima na Zapadu, »Inspire«. Slomljena je, kaže Al-Awlaki, barijera straha posebno osnažena propašću islamističke pobune u Alžiru 1990. godine. Po Al-Awlikiju uopće nije važno hoće li islamisti negdje ući u vladu ili je voditi. Bitno je da se stvari kreću u pravom smjeru, smatra on. »Uvjerenje da su talibani jedini koji mogu pomoći ostvarenju Al-Kaidinih ciljeva posve je pogrešno«, tvrdi Al-Awlaki, a što se Libije tiče pozdravlja svaku promjenu jer, ni jedna slijedeća vlada, ma kako antislamistička bila neće moći proizvesti »nekog drugog lunatika kalibra pukovnika Gadafija«, vjeruju u Al–Kaidi.
