Sastanak Bebića i Kumara Pachaurija

Originalni hrvatski recept: protiv globalnog zagrijavanja uništavanjem industrije

Bojana Mrvoš Pavić

Godine 1990. Hrvatska je ispuštala u zrak 23,8 milijuna tona CO2, danas oko 30 milijuna  tona. Industrijska potrošnja energije je tek 2008. godine dosegla potrošnju iz 1968.



Domovinski rat, pretvorba i privatizacija očistili su  Hrvatsku od CO2, kojeg ipak »proizvodimo« više



Te 1990.godine ispustili smo u zrak 23,8 milijuna tona CO2, sada ispuštamo oko 30 milijuna tona, pri čemu smo prije 21 godine imali,  kažu podaci, i oko 400 tvrtki  – velikih industrijalaca, više nego danas.  


Samo je u metalurgiji uništeno 120 poduzeća, u sektoru kemije i nemetala još 130, u tekstilnoj, kožnoj i industriji gume 155 poduzeća.


Ukupno je 405 izbrisanih tvrtki, između ostalih, Prvomajska, Jugoplastika,  Torpedo, Raša, Tvornica papira Rijeka, »Rikard Benčić«, Rijekatekstil,  šibenska Tvornica elektroda i ferolegura, staklane u Zagrebu i Fažani,  Karbon, cementara u Umagu, Kromos i još mnoge druge, dok one koje  su još na životu, preživljavaju pak s daleko manje kapaciteta, radnika i  poslova.



405 velikih tvrtki izbrisano je od 1990. godine do danas





Nema sumnje, Domovinski rat, pretvorba i privatizacija očistili  su Hrvatsku od CO2, kojeg ipak »proizvodimo« više nego tada. Primjeri  radi, termoelektrane u Hrvatskoj su 1990. godine ispustile u atmosferu  3,5 milijuna tona CO2, 2004. godine pak 4,3 milijuna tona.


Emisije CO2  u okoliš povećavamo, makar teške industrije gotovo da više i nemamo,  a s potrošnjom energije općenito tek sustižemo prijeratne godine.


Prema studiji energetičara Marijana Kalee iz Osijeka, od 1983. do  1987. godine potrošnja energije u Hrvatskoj rasla je za prosječno 3,6  posto godišnje, dok smo prve dvije ratne godine, od 1990. do 1992. godine, padali za čak 18 posto.


Od 1992. do 2008. godine, konačno, događa nam se postepen, no još uvijek prespor rast od oko tri posto godišnje, koji zbog krize sad još i stagnira. Drugim riječima, neposredna  energetska potrošnja tek je 2008. godine dosegla razinu najbolje prijeratne, 1987. godine, što znači da je punu 21 godinu trajao zastoj izazvan ratom ili događanjima neposredno prije, i nakon njega.


Totalno uništavanje industrije, napominje ing. Kalea, rezultiralo je time da je industrijska potrošnja energije 2008. godine tek dosegla potrošnju davne 1968. godine!– Nema nikakve sumnje da je upravo to uzrokovalo smanjenje  onečišćenja atmosfere i da samo potrošnja kućanstava općenito povećava potrošnju energije, zaključuje energetičar.