Spomenuli ste slikovnicu. O čemu je zapravo riječ?

– Riječ je o više ideja i pričica. Napravio sam slikovnicu na temu tolerancije i prihvaćanja, o plemenu trokuta i kvadratića. Trokutići cijeli život žive sami, nesvjesni postojanja ostalih. U trenutku kad im priđu kvadratići oni zarate. Trokutići misle da su materijalno bogati jer od svojih tijela mogu učiniti kule, tornjeve i ostale oblike, ali im kvadratići objašnjavaju da je to sve nevažno, da je to imaginacija i da imaju samo sebe i da to materijalno nema nikakvu vrijednost. Budući da  imam sina Malika zapravo pokušavam kroz neke priče njemu objasniti vrijednosti života.

Radim i na audioknjizi za slijepu i djecu s oštećenjem vida. Priča je o dječaku koji je izgubio roditelje, a zapravo je metafora o životu i kako dobro pobjeđuje zlo. Zapravo je to audiozapis na kojem ja čitam priču uz vrlo laganu glazbu, s omotom koji je prilagođen toj djeci.

   Izveli smo »Everybody Hurts« bez ikakvih priprema, i bilo nam je divno. Tad smo bili jako zauzeti ali smo se dogovorili da se moramo čuti i napraviti neki zajednički album samo za nas dvoje, intiman, tvrd, komoran… Počeli smo se dopisivati, slagati listu pjesma, on je meni slao snimke glazbe, ja njemu pjevušenja i onda smo se našli u studiju.

Motivirani i prestrašeni

Hoće li vaša suradnja biti nalik onome što rade Hauser i Šulić?

   – Naš album je vrlo intiman, nema »Titanic« pjesama. Riječ je o jedanaest stvari, uglavnom mojih pjesmama poput »Astronauta«, »Kornjače«, »Male trube«, »Black Tattoo«, koje je Stjepan odsvirao na svoj način, a ja otpjevao. Sve je uživo snimljeno, samo violončelo i glas.

   Nakon booma koji se dogodio sa »Smooth Criminal«, bojim se da će mnogi očekivati neki pompozni album, no riječ je o vrlo komornom izdanju. Taj album neće odrediti naše karijere, već je to snimka jedne divne suradnje. Album će izaći u svibnju, i preko interneta će biti plasiran na razne načine.

   Cijelo vrijeme zapravo i Urban&4 radi na novom materijalu?

   – Prvi put imamo odlične uvjete za rad, guštamo u tom našem malom glazbenom atelju. Oslobodili smo se forme, odlučili istražiti glazbu, počeli smo raditi nešto drugačije što nas sve jako veseli. Vjerujem da će album izaći na jesen. Snimat ćemo vani, i u suradnji s jednim poznatim producentom. Sve je novo – nove pjesme, novi zvuk. Dosad smo se autorski hvatali u koštac s jednom formom kojom smo ovladali, no sad nas više veseli kopati po nečem neistraženom i tresti se od straha možemo li mi to ili ne. Svi smo napredovali, i u glazbenom i u autorskom smislu, bend vrlo aktivno sudjeluje u nastanku pjesmama.

   Danas ima puno bendova koji rade pop glazbu na pametan način, pa smo i mi odlučili eksperimentirati, čak i s trubačima. Nastojimo si glazbu opet učiniti zanimljivom. Zapravo nas je pomalo strah jer smo mislili da smo vladari jednog žanra, a sad kad otvaramo nove stranice skužili smo da smo na početku. To nas motivira, veseli i plaši.

   Kako stojite sa svirkama?

   Radimo turneju po cijeloj zemlji, ali i BiH, Sloveniji, proći ćemo vrlo male klubove koje smo godinama zaobilazili i svirat ćemo u prostorima koji ne primaju više od 150 ljudi. Veselimo se k’o mala djeca jer ćemo upoznati gotovo pa svakog koji dođe na svirku. Dva i pol sata bit ću pred tim ljudima, na kraju ću ih znati poimenice. To je odličan test, na takvim svirkama ili jesi, ili nisi, nema laganja. Meni to treba, možda je to kriza srednjih godina, ali meni to istinski treba. Dva mjeseca ćemo raditi isključivo to.

   Novi album, razne suradnje, ali i potraga za novom diskografskom kućom?

Neuhvatljiva glazba

   – Sigurno. Moja je publika zakinuta. Odlično prolazimo i u drugim zemljama bivše države, no osim Hrvatske naše se ploče ne mogu legalno nigdje kupiti. S internetom je sve to rješivo vrlo brzo. Želim objediniti cijelo tržište. Tako će i ploče, i CD-i postati bolji. Sad se radi »ni vrit, ni mimo« kombinacija. Manje kvalitetan omot, da bi zapravo ljudi ipak to kupili, da bude cijenom prihvatljivo.

   No postoje nove opcije: na internetu se album može skinuti brzo i jeftino, ako ne i besplatno, a oni koji žele platiti i dobiti nešto više za te novce onda se za njih radi bogato izdanje, luksuzno opremljeno koje uz glazbu nudi i knjižicu fotografija, tekstova, svega što krajnjem korisniku može približiti naš rad.

   Ta varijanta je dobitna kombinacija i za one koje zanima samo glazba, i za one koji žele nešto više, ali i za glazbenike koji tako mogu širiti krug ljudi koji uživa u njihovom radu?

   – Točno. Postoje razne varijante. Možda netko tko nije fan moje glazbe skine album za malo novaca s neta, posluša album i toliko mu se svidi da odluči kupiti i konkretno izdanje. Tako smo na dobitku i ja, i on, i izdavač. Uostalom, ja sam jedan od takvih konzumenata glazbe. Volim glazbu imati »u rukama«, a vjerujem da moja publika slično razmišlja, da ih isto pali. Nismo svi isti i nema razloga da se svima pod nos gura isti proizvod. Neće ga svi uzeti.

   Glazba je neuhvatljiva, glazba je pomicanje čestica u zraku i glupo ju je omeđiti nekim banalnim stvarima kao što je medij na kojem će biti objavljena. Potpuno je nebitno hoće li ona biti objavljena kao kartica za mobitel, preko interneta, hoće li biti na vinilu ili CD-u, važna je samo publika koja uživa u njoj.

   Spominjanje bogato ilustriranih luksuznih izdanja vaših albuma odlično se nadovezuje i na vašu potrebu za nekim drugim umjetničkim izražavanjem?

   – Ma ne znam sad jesu li sva ta moja druga izražavanja umjetnički vrijedna. Ona imaju emotivnu vrijednost za mene, ono što slikam jednako mi je važno kao ono što pjevam i sviram. Sve što radim, radim od srca i s guštom. Svaki moj izlet u drugi medij izražavanja daje mogućnost da se primarnom mediju – glazbi vratim na novi način. Ne doživljavam se samo kao tip koji drži mikrofon i pjeva, već u niz uloga, možda je to neka vrsta šizofrenije, i moj je problem što se na neki način štopam jer smo malo tržište i ne želim ga zasititi stalnim pojavljivanjem. Ako u isto vrijeme izađu dvije ploče, i knjiga, i predstava i slike, da si radim medvjeđu uslugu.