Prišla sam zaposlenici: »Ništa se neće dogoditi ako vi ne reagirate i ako mi date novac«. Zaštitar se uplašio i sam legao na pod, predavši prije toga Vesni svoj pištolj...
– Tijekom pljački bila sam u velikom strahu. Kada smo pljačkale poslovnicu “Splitske banke” u Maksimirskoj cesti čak sam plakala od straha. Bojala sam se za sebe… za druge… za zaštitara… svega toga… uhvatila me panika. Zbog svega sada osjećam strašan psihički pritisak i nešto takvo više neću ponoviti, gotovo se pokajala Anica.
Anica Biberović rođena je 1963. godine u Vinkovcima, a u Zagrebu je završila osnovnu i srednju medicinsku školu. Sa zvanjem medicinske sestre krenula je na Kineziološki fakultet. Dogurala je do kraja no diplomu nikada nije dobila.
Mijenjajući poslove u raznim zdravstvenim ustanovama ostala je sama s kćerkom, nakon što joj je nevjenčani partner početkom 90-tih umro. Ne mogavši više financijski preživljavati 2009. godine u Splitskoj banci podigla je kredit od 7.000 eura. Obvezala se u idućih deset godina svaki mjesec banci vraćati ratu od 1.200 kuna. Kako više nije imala posla vraćanje kredit postalo je nemoguće pa je posudila novac od kamatara. A oni su ubrzo, budući da je i njima neuredno vraćala novac, postajali sve agresivniji. I tada je odlučila opljačkati banku.
Dolazak taksija
– Poslovanje Splitske banke sam poznavala jer mi je tamo radila prijateljica Senka Pandža. Dobila sam od nje razne informacije, a često sam ju i posjećivala u njezinoj poslovnici na Laništu. Dan prije pljačke u kineskom dućanu kupila sam kapu, rukavice i dječji plastični pištolj, objašnjavala je nakon uhićenja Biberović.
Detaljno je opisala kako se taksijem dovezla na Lanište, nazvala kratko Senku ne bi li provjerila je li u banci gužva, te kako je pričekala da jedan mlađi muškarac izađe iz poslovnice. Na snimkama iz banke već je viđeno kako je Anica dobro maskirana ušla, uperila plastični pištolj Senki u leđa, naredila zaštitaru da izvadi iz futrole svoje oružje i bacila zaposleniku za blagajničkim pultom torbu kako ju napunio novcem.
Mijenjajući autobuse i tramvaje s ukradenih 202.0000 kuna stigla je kući. Pokušavala je odmah nazvati Senku no ova joj se javila tek nekoliko sati kasnije.
– Odmah mi je rekla kako joj se glas žene koja je opljačkala banku učinio poznat, te kako pretpostavlja da sam to bila ja. Na kraju sam joj sve priznala, a ona je bila ljuta što sam izabrala baš njezinu poslovnicu iako je bila svjesna da me na to prisilila loša financijska situacija. Anica Biberović svojoj je prijateljici u zamjenu za šutnju nakon nekoliko dana dala 100.000 kuna. Plastični pištolj, rukavice i kapu je bacila, a ostatak novca sakrila u ormar sa svojom odjećom kako ga kćer ne bi pronašla.
Iako je uspjela podmiriti dugove kamatarima, platiti zaostatke režija i stanarine, vratiti dugove prijateljima i poznanicima, novca joj je nakon nekoliko mjeseci ponovno nedostajalo.
Odglumila klijenticu
Zato je isplanirala još jednu pljačku banke. Ovoga puta odabrala je poslovicu Splitske banke u Maksimirskoj ulici, ali je angažirala i pomagačicu – Vesnu Posmodi, diplomiranu politologinju s kojom se družila posljednjih šest do sedam godina. Znala je da je i ona u velikim financijskim problemima.
Ponovno su se »oboružale« plastičnim pištoljem iz kineskog dućana, te kapama, rukavicama i šalovima. Nekoliko dana izviđale su situaciju.
Iako su prvotno planirale pljačku počiniti 25. veljače uplašile su se mladog, visokog zaštitara.
– Bojala sam se da bi nas mogao savladati, a kako sam već ušla unutra odglumila sam klijenticu i pitala nešto u vezi kredita. Budući da se bližio kraj radnog vremena rekla sam da ću doći neki drugi dan, opisivala je Anica Biberović koja je s Vesnom dogovorila da idući datum razbojništva bude 1. ožujka.
Tako je i bilo. Na putu do banke su se maskirale.
Živi štit
– Prišla sam dijelu poslovnice u kojem se obično nalazi osobni bankar i zaposlenici zaprijetila: »Ništa se neće dogoditi ako vi ne reagirate i ako mi date novac«. Kad se digla sa stolice uperila sam joj pištolj u leđa i gurala ju ispred sebe kao živi štit. Zaštitar se vjerojatno uplašio i sam legao na pod, predavši prije toga Vesni svoj pištolj. Ona ga je spremila u torbu što ju inače koristi za plac.
Anica i Vesna tada su uspjele ukrasti nešto manje od 600.000 kuna, a bježeći tramvajem odnijele su i zaštitarev pištolj. Anica ga je sakrila u svom domu, gdje ga je policija, nakon što je okončan razbojnički pohod »zagrebačke Bonnie«, i pronašla. Nije željela pravo oružja baciti u kontejner za smeće kako ga netko ne bi pronašao i ozlijedio se.
Novac je brojala tek idući dan, pazeći da joj kćer u to doba ne bude kod kuće. Nije, tvrdi, željela da djevojka bilo što nasluti. Podijelila ga je na jednake dijelove za sebe, Vesnu i Senku.
– Iako s ovom pljačkom Senka nije imala ništa, znala je da planiram novo razbojništvo s jednom prijateljicom. Budući da me nije prijavila policiji smatrala sam da joj pripada dio novca. Osim toga davala mi je informacije, doduše općenite, o radnom vremenu, zaštitarima… Komentirale smo jednom i pljačku Volksbanke u Dubravi (gdje je pljačkaš ubio zaštitara op.a.), te mi je rekla da zaštitari uglavnom ne bi trebali pružati otpor kako ne bi ugrozili nečiji život, objašnjavala je Anica Biberović koja trenutno u remetinečkom pritvoru zajedno sa svojim pomagačicama čeka rasplet sudske istrage.
