Sama činjenica da se u nastavnim planovima veća važnost daje jednog religiji, na temelju važnosti te religije za povijest države, ne može se samo po sebi smatrati indoktrinacijom, smatra Europski sud
Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu zaključilo je da raspela na zidovima učionica ne narušavaju pravo na obrazovanje te da »iako je raspelo iznad svega vjerski simbol, nema dokaza iznesenih pred Sud da bi postavljanje takvog simbola na zidove učionice moglo imati utjecaja na učenike«.
Time je poništena odluka prvostupanjskog Vijeća istoga suda od 3. studenoga 2009. godine u slučaju tužbe troje talijanskih državljana protiv Italije, a koji su tvrdili da je raspelo u učionici škole koju su pohađali dvoje od troje prituženika (treći je njihova majka) narušilo pravo roditelja da osigura obrazovanje i poduku svoje djece u suglasnosti s vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.
Ključ u tradiciji
Odlukom da ostavi raspela na zidovima učionice, škola je djelovala u skladu s prosudbom na koju ima pravo
Slučaj je prije dvije godine izazvao veliku pozornost u Europi. Budući da su odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu presedanske ta bi odluka, da ju je potvrdilo i Veliko vijeće praktično značilo uklanjanje svih raspela iz učionica u Italiji, a u slučaju tužbe zbog iste stvari iz neke druge države članice Vijeća Europe uslijedio bi, gotovo je potpuno izvjesno, isti rezultat. Veliko je vijeće odluku donijelo u petak s 15 glasova sudaca za i dva izdvojena mišljenja.
Slučaj datira iz 2002. godine kada su Dataico i Sami Albertin, sinovi Soile Lautsi pohađali državnu školu u Abano Termeu, a Soile je pokrenula sudski spor u Italiji zbog raspela na zidovima učionica. Nakon što je iscrpila sva pravna sredstva u Italiji, obratila se Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Osim što je Veliko vijeće ustvrdilo da nema dokaza o utjecaju raspela na učenika, utvrdilo je i da iako je majka dvoje djece raspela u učionicama mogla tumačiti kao manjak poštovanja države prema njenom pravu da osigura obrazovanje djeci u skadu sa svojim filozofskim uvjerenjima, ali »njena subjektivna percepcija nije dovoljna da se ustanovi kršenje članka 2. Protokola 1.« Europske konvencije o ljudskim pravima.
U odluci se navodi i kako je talijanska vlada ustvrdila da raspela u učionicama odgovaraju tradiciji za koju smatraju da ju je važno nastaviti, te da raspelo, osim vjerskog značenja, simbolizira i principe i vrijednosti koji su važni za temelje demokracije i zapadne civilizacije, te je stoga opravdano u učionicama.
Veliko je vijeće ustanovilo da pozivanje na tradiciju ne oslobađa nikoga od obveze da poštuje prava i slobode iz Europske konvencije o ljudskim pravima i njenih protokola.
(Ne)tolerantne vlasti
Nadalje, činjenica je da države imaju određeno pravo prosuđivanja kad je riječ o obrazovanju i poduci u odnosu prema pravu roditelja da osiguraju obrazovanje i poduku u suglasju s vlastitim uvjerenjima. Sud zbog toga ima načelnu dužnost poštivati odluke država, što uključuje i one koje se odnose na religiju, ali i osigurati da takve odluke države ne vode do bilo kojeg oblika indoktrinacije.
Sama činjenica da se u nastavnim planovima veća važnost daje jednog religiji, na temelju važnosti te religije za povijest države, ne može se samo po sebi smatrati indoktrinacijom, smatra Europski sud za ljudska prava.
»Sud primjećuje da je raspelo na zidu esencijalno pasivni simbol čiji utjecaj na učenike nije usporediv s didaktičkim govorima ili sudjelovanjem u vjerskim aktivnostima«, navodi Europski sud za ljudska prava.
Sud je zaključio da su školske vlasti u školi koju su pohađala djeca Soile Lautsi, odlukom da ostave raspela na zidovima učionice, djelovala u skladu s prosudbom na koju imaju pravo. Također, nema ničega što bi sugeriralo da su vlasti bile netolerantne prema učenicima koji nisu katoličke vjere ili prema nevjernicima.
