Ivica Kostelić: Mnogo srca kuca za mene

Sigurno je da je doček super stvar, ali isto je tako dobro u miru se vratiti doma. Zato će u subotu biti   svirke. Ideja je bile očeva.  Stiže »Gegen Schulter Band« s kojim sam često svirao – kaže Ivica

LENZERHEIDE   Više nema stresa, neizvjesnosti, nervoze, iščekivanja.

 Ivica Kostelić je danas potpuno miran, spokojan. Ostvario je svoj veliki,  sveti cilj, osvojio je Veliki kristalni globus pobjednika Svjetskoga kupa  Među gostima  hotela »Sunstar«, gdje je hrvatska reprezentacija  smještena zajedno s reprezentacijom domaćina, vlada odlično raspoloženje.  Jedino što Ivica mora  čekati dodjelu trofeja do subote.  – Nisam nestrpljiv, subota će brzo doći, pogotovo što se voze utrke. Je li pripremljeno posebno mjesto za Veliki globus u obiteljskoj kolekciji u dnevnom boravku, gdje su i Janičina tri Velika globusa?– Globus će biti stavljen uz sve ostale trofeje.  Subotnja proslava u cilju?– Nisam zamišljao nikakvu posebnu proslavu. Kako se dogodi, tako  će biti. Spontano. Nije to jedna utrka pa dolazi do navale emocija. Ovo  je drukčiji uspjeh. Ja sam to zamišljao kao uspon na Mt. Everest. Penjete se 20 godina, padate, penjete se i na kraju dođete na vrh. U nedjelju navečer vraćate se u Zagreb. Neće biti klasičnog dočeka,  proslave. Je li to vaša želja?

Janica i doček

– Nije. Nemam ni posebnih želja. Bio sam dio dočeka 2002. i 2003.  godine. Za jednog sportaša takvi su trenuci posebni, može vidjeti iz prve ruke s koliko srca su ljudi primili te rezultate. Sigurno je da je doček  super stvar, ali isto je tako dobro u miru se vratiti doma. Najveći doček  bio je  2002. godine,  bio sam dio toga.

Sada se vraćamo na onu priču jesam li ja bio ljubomoran na Janicu. Ma to je bio doček i za mene!

Svirao sam na Trgu bana Jelačića pred sto tisuća ljudi, što si ne može svatko priuštiti. To mi je ostalo u lijepom sjećanju. Ali i bez tog dočeka, kako je tata rekao, mnogo srca kuca za mene. To je glavna stvar. 

Zato će u subotu navečer biti spektakl, pripremate koncert?– Bit će svirke, rock’n’roll, blues, standardan repertoar.  Ideja je bila  očeva.  Stiže »Gegen Schulter Band«, dečki koji vole skijati i često su  nastupali na ovakvim događanjima. Inače,  već smo dosta puta svirali  zajedno.  Pozvao sam i Andrea Myhrera, obećao je da će doći.  

Dan kasnije je ekipna utrka s početkom tek u podne?–  Normalno, ha, ha… Ovo sada organizira Audi, mi nastupamo nakon  jednog  službenog dijela programa. Puno će Hrvata doći i na utrku, atmosfera će biti sigurno lijepa. 

Janica je svojedobno dobila automobil sponzora Svjetskoga kupa?

– Nekad bilo. Sada je recesija. 

Neki od vaših sponzora mogli bi bankrotirati?– Mislim da neće. Srećom, sve su to jake firme, ha, ha… Bit će za  ćevape. Svaki dan do kraja života!

Pobjednički osjećaj

Najdraži trenutak sezone?– Kombinacija u Chamonixu, naše prvo i drugo mjesto uz još dva  skijaša u bodovima. 

Sve se posložilo ove sezone?– Malu ulogu imali su startni brojevi u brzim disciplinama. No, bilo  je dobro što sam pobjednički osjećaj iz Münchena mogao nositi kroz  cijeli siječanj. München je bio ključ. Prije svake utrke sjetio sam se kako  sam se mentalno spremio u Münchenu.  

Ima li kakvog žala za zlatom na Svjetskom prvenstvu u superkombinaciji?– Prvo, u sportu ništa nije sigurno. Drugo, pobijedila su tri spustaša.

 Treće, to je najbolja odluka koju smo donijeli ove sezone. Mislim da bi  bilo pametnije da nismo ni veleslalom  ni slalom!  Prije dvije, tri godine  ne bismo razmišljali o odlasku iz Garsmisch-Partenkirchena. Međutim,  puno smo toga naučili u posljednje dvije, tri godine.  U skijaškim krugovima pokrenuta je akcija za pomoć Japanu?– Mogao bih se uključiti. 

Ivica Kostelić: Mnogo srca kuca za mene

Janica i doček

Pobjednički osjećaj

Lidlova super ponuda