Prijetnja iz nuklearnih elektrana

Prvi znak ozračenosti mučnina i povraćanje

Barbara Čalušić

Hrvatska, kao i cijela Europa nemaju razloga za zabrinutost od posljedica ekspolozija u nuklearki u Fukushimi, poručuju iz Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost



ZAGREB  Razina zračenja od  400 mSv/h (milisieverta na sat), kakva je prema službenim podacima zabilježena u Japanu jučer prijepodne, nakon požara u spremištu ozračenog goriva u jedinici br. 4 elektrane Fukušima 1, četiri puta je veća od prihvatljive razine radijacije za čovjeka. Za usporedbu, količina zračenja od 100 millisieverta godišnje najniža je razina zračenja kod koje se evidentno povećava mogućnost obolijevanja ozračene osobe od raka, dok akumuliranje 1.000 millisieverta uzrokuje fatalni rak nakon dulje vremena kod oko pet posto ozračenih osoba.


Jednokratna doza od 1.000 millisieverta, što je više nego dvostruko iznad zračenja zabilježenog jučer u Japanu, izaziva radijacijsku bolest, koja se u početku manifestira kao viroza praćena mučninom, povraćanjem, glavoboljom i temperaturom, a karakterizira je i smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca, odnosno stradavanje koštane srži. Ovakva doza radijacije nije fatalna za čovjeka.


Visoka doza


Jednokratna doza zračenja od  5.000 millisieverta fatalna je za čovjeka, i to unutar mjesec dana za otprilike 50 posto ozračenih osoba, dok zračenje od 10.000 millisieverta završava smrću u nekoliko tjedana.




– Doza zračenja od 400 millisieverta definitivno je visoka doza, no vrlo je teško procijeniti hoće li ona, i kako, djelovati na ljude. Takvo je zračenje  izmjereno unutar nuklearne elektrane, a izvan njenog kruga znatno je manje, pa je za procjenu posljedica po ljudsko zdravlje potrebno puno više podataka od onih kojima u ovom času raspolažemo – kaže Marika Ranogajec, stručnjak za zaštitu od zračenja pri Institutu »Ruđer Bošković«.  


Stručnjaci koji se nalaze na toj lokaciji jedini mogu procijeniti kakva je stvarna opasnost za stanovništvo, smatra Ranogajec. Ako se doista radi o visokoj radijaciji, preporuke ljudima da ostanu u kućama nisu dovoljne, već je potrebna evakuacija jer se stambene jedinice ne mogu hermetički zatvoriti.



Stručnjaci također podsjećaju na činjenicu da Japan od kraja Drugog svjetskog rata prati posljedice radioaktivnih zračenja na stanovništvo i kao takvi imaju brojna dokumentirana istraživanja. Prim. mr. sc. Ira Pavlović-Ružić s riječke Klinike za radioterapiju i onkologiju drži da se u slučaju japanske nuklearne katastrofe može očekivati maksimalna korektnost i transparentnost kad je riječ o praćenju i objavljivanju stvarnog stanja u Japanu.– Treba naglasiti da ako neka zemlja na svijetu, nažalost iz svojih povijesnih razloga, upoznata s nukleranim zračenjima, onda je to Japan. Također, kad govorimo o evntualnom utjecaju radioaktivnosti na našu zemlju treba imati na umu i da doza zračenja opada s kvadratom udaljenosti od izvora zračenja, a tu su svakako i brojne fizičke prepreke koje putem blokiraju zračenje, kaže dr. Pavlović Ružić.Ona dodaje da, općenito govoreći, kad se o nuklearnom zračenju radi postoje zakonom propisani mehanizmi koji na godišnjoj razini određuju kumulativni stupanj zračenja kojeg može primiti jedna osoba. Na taj način mogućnost izlaganja prekomjernom zračenju svedena je na minimum.


– Za Hrvatsku je sve to veoma daleko, ali je pitanje kako će se stvari razvijati. Nadam se da neće doći do najveće nesreće – veli Ranogajec.


U Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost poručuju da Hrvatska, kao i cijela Europa nema razloga za zabrinutost od posljedica ekspolozija u nuklearci u Fukušimi. Ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nukleranu sigurnost doc. dr. Dragan Kubelka, odlučno odbacuje mogućnost ponavljanja černobilske katastrofe ako se radioaktivni oblak kroz dva tjedna nađe nad Europom, objašnjavajući da se ove dvije nuklearke ne mogu usporediti.



Izloženost radijaciji nosi dva tipa zdravstvenog rizika: one povezane s izloženosti niskoj razini radijacije u dugom periodu, poput tumora ili mutacije DNK, i one povezane s kratkotrajnim izlaganjem visokim razinama – akutno izlaganje – uključujući opekline i radijacijske bolesti.


Radijacijske bolesti


Biološki rizik apsorbirane  doze mjerene u Sivertima – tipično 0.0022 SI na godinu.Prevencija: Smanjiti dozu ili vrijeme izloženosti korištenjem maske ili zaštitnog odijela.Liječenje:  Brzo ukloniti radioaktivni materijal da se spriječi daljnja izloženost.

Simptomi i izloženost


Sivert  (vrijeme do pojave) 0.05 – Promjene na krvnim stanicama 0.5  – Mučnina (sati)0.70 – Povraćanje (sati)0.75 – Gubitak kose (dva tjedna)0.90 – Proljev (sati) 1.0 – Krvarenje (tjedni) 4.0 – Moguća smrt (dva mjeseca) 10.0 – Uništavnje crijevne sluznice, unutarnje krvarenje, smrt (1 do 2 tjedna) 20.0 – Kognitivna oštećenje, konvulzije, smrt (sati). Štitnjača:  Absorbira radioaktivni jod-131. Velik je rizik od tumora, posebno kod djece. Uzimanje stabilnog joda može zaštititi štitnjačuPluća: Upala  i fibroza Crvena krvna zrnca:  Nizak broj trombocita, spontano krvarenjeŽeludac:  Unutarnje krvarenjeTanko crijevo:  KrvarenjeKoštana srž: Nestajanje  bijelih krvnih zrnaca, čak 50 posto u 48 sati, što  vodi do visokog rizika od infekcije.


Nema razloga za paniku


U prvom redu, tvrdi Kubelka, radi se o potpuno različitim tehnologijima, a isto tako havarija u černobilskoj nukleraki dogodila se kad su reaktori bili u punom pogonu, dok su Japanu nakon potresa i tsunamija sve elektrane u zaustavljanju.


– Naša je procjena da i u najgorem japanskom scenariju ne bi trebalo poduzimati mjere zaštite i da apsolutno nema razloga za paniku, budući da je količina zračenja u Japanu u stalnom opadanju. Kako ne bi dolazilo do neutemljenog širenja panike, građanstvo upozoravamo da prate upute našeg zavoda i Državne uprave za zaštitu i spašavanje s obzirom da su to jedine dvije institucije u Hrvatskoj koje po tom pitanju mogu davati relevantne podatke, ističe Kubelka.