Pošto je Ustavni sud proglasio Berlusconijev zakon o »opravdanom odsustvu« neustavnim, pokrenuo se sudski stroj s brojnim postupcima protiv njega.

Tako je u petak 25. veljače obnovljen postupak protiv talijanskog premijera u slučaju Mediaset (zbog korupcije), 11. ožujka bit će obnovljen postupak u slučaju Mills (opet korupcija), a 6. travnja počet će postupak protiv Berlusconija zbog iskorištavanja maloljetničke prostitucije.

Sada kad više nema nikakvog opravdanja niti imuniteta Berlusconi se nalazi na čudu: njegovi brojni odvjetnici, koje je sve unaprijedio i stavio na listu svoje stranke u parlamentu, ne snalaze se baš najbolje.

Tako se Berlusconi nije pojavio na ročištu u petak, a sudac ga je brže-bolje proglasio »oglušnim«, što znači da se po talijanskom zakonu o kaznenom postupku proces nastavlja i bez njega.

Na kraju, sud može donijeti odluku »u odsutnosti« okrivljenoga. Neće ga se policijski privoditi, kako je to kod nas  predviđeno, niti će to utjecati na sam postupak.

Dakle, veliki stroj pravde je pokrenut i talijanskoj javnosti ne preostaje ništa drugo nego da se sada zabavlja sudskim procesima protiv Berlusconija, koji će se odvijati zadovoljavajućim ritmom za javnost: jednom mjesečno.

Bojte se!

U međuvremenu, Berlusconijev krizni stožer pokušava umanjiti razorne efekte slučaja maloljetne prostutke Ruby, koji su izazvali konsternaciju po cijelom svijetu.

Berlusconijeva propagandna mašinerija svaljuje opet krivnju na suce i državne odvjetnike, kao i na novinare koji »ništa ne razumiju« i djeluju subverzivno, zajedno s državnim odvjetnicima, koji im liferiraju transkripte telefonskih razgovora iz kojih se razotkrilo cijelo klupko prostitucije oko vile Arcore i Arcorskih noći.

Neki domišljati glazbeni autor zajedno je sa zborom izvođača sve to postavio na Facebook pa tako John Travolta i Olivia Newton Jones pjevaju o Arcorskim noćima, parodirajući zbivanja s  terevenki u Berlusconijevoj vili.

No Berlusconi se, zahvaljujući vanjskim zbivanjima, pokušao vratiti čvrsto u sedlo. Tomu je pridonijela, makoliko to paradoksalno zvučalo, kriza koja je izbila u Libiji.

Iako su ga odmah napali zato što je otvoreno proglasio Gadafija »dobrim prijateljem« i što ga, kako je sam izjavio, »nije htio uznemiravati« kada su počele demonstracije koje su dovele do krvave represije.

Alternativna televizija prikazuje snimke s nedavnog Gadafijevog posjeta Rimu, kada je Berlusconi snishodljivo poljubio prsten na Gadafijevoj ruci, kao da je riječ o papi, a ne o jednom ekscentričnom diktatoru.

No istovremeno medijski spin doktori uspjeli su iskoristiti činjenicu da se Talijani boje vala libijskih izbjeglica, pa je Berlusconi odmah sa svojim ministrima priskočio simulirajući »energične mjere« da se Italija obrani od oko 300.000 izbjeglica, optužujući Europsku uniju za neaktivnost, uz objavu opasnosti od sukoba zapadne civilizacije s radikalnim islamom.

Javnost se plaši Al Kaidom, izbjeglicama, radikalnim islamom, kaosom koji može spriječiti jedino – vlada. Kako komentiraju poznavatelji talijanske politike, poruka ovakvog ukaza  je »Bojite se, Talijani!«.

Na taj način se pozornost javnog mnijenja preusmjerava sa skandala na opasnost od vanjskog neprijatelja.

A što se tiče unutarnjeg neprijatelja, Berlusconi je ubrzao svoju agendu reforme pravosuđa, pa želi što prije razdvojiti karijere sudaca i državnih odvjetnika, zabraniti uporabu telefonskog prisluškivanja u istrazi i smanjiti ovlasti pravosuđa.

Sveta misija

Ali nisu samo pravosudni radnici opasnost za Berlusconija i njegovu vladu.

Prošle subote na sastanku Kršćanskih reformista, Silvio Berlusconi je oštro napao javno školstvo. Okomio se na javne škole, koje odgajaju mladež u suprotnosti s vrijednostima obitelji i naravno crkve.

To zapravo i nije bila poruka samo katoličkim aktivistima, već i cijeloj Katoličkoj crkvi. Nakon oštrih napada zbog nemoralnosti i seksualne raskalašenosti u službenim glasilima Talijanske biskupske konferencije, Berlusconi je krenuo sa svojom komunikacijskom strategijom prema biskupima.

Napavši javne škole kao leglo antiobiteljskih i ljevičarskih vrijednosti, Berlusconi je obezvrijedio cijeli sustav obrazovanja u Italiji.

To je izazvalo oštre reakcije sindikata, udruga nastavnika i učitelja, a iskoristio je priliku da se prikaže kao čovjek sa »svetom misijom« da se suprotstavi komunistima, pa je zato odlučno rekao ne homoseksualnim brakovima i mogućnosti usvajanja djece od strane pojedinaca i homoseksualnih parova.

Na taj način Berlusconi panično traži pomirenje s Katoličkom crkvom, koju je naljutio njegov osobni nemoral.

No otvarajući novi front prema novom neprijatelju, ovog puta školi, Berlusconi je zaboravio da samo mali broj talijanske djece ima mogućnost izabrati privatnu školu i da ogromna većina glasača svoju djecu šalje baš u javne škole.

Tako je navukao na sebe bijes ne samo učitelja i nastavnika, već i roditelja koji moraju braniti javnu školu već i zbog sebe samih.

Sveučilišni studenti već su najavili svoje prosvjede zbog tako »bezočnog napada na javne škole i sveučilišta«, tako da se može predvidjeti i val prosvjeda u kojima će sudjelovati prosvjetni radnici zajedno sa studentima i sveučilišnim profesorima.