Ukrajinac Anton Polevoy protjeran, majka traži pravdu

Vratite mi sina, u Rijeci imamo sve što nam treba

Andrej Petrak

Tatiana Polevaya očajna je zbog statusa svog sina kojeg nikako ne uspijeva riješiti, i zbog čega mora otići iz Hrvatske

RIJEKA Anton Polevoy sutra će avionom biti protjeran u Moskvu, iako mu se obiteljski dom i svi prijatelji nalaze u Rijeci, a u Hrvatsku je došao s majkom iz Ukrajine kao osmogodišnji dječak još 1993. godine.Riječanka Tatiana Polevaya je očajna, jer puna tri mjeseca neće vidjeti svoga sina.

Inače Anton Polevoy u Samoboru je pohađao prvi razred osnovne škole, a zatim zbog je zbog rata boravio u Ukrajini kod bake, ali redovito je posjećivao majku u Hrvatskoj. Anton, koji je ukrajinski državljanin, kasnije je u Karlovcu kasnije završio srednju trgovačku školu, a njegovi problemi s osiguranjem svog statusa u Hrvatskoj počinju kada mu je kao punoljetnom mladiću odbijeno pravo stalnog boravka. Nakon toga je na sve načine pokušavao ostati u Hrvatskoj, te je u Rijeku dolazio na osnovu turističkih viza, a konačno je u očajničkom nastojanju da ostane sa svojom obitelji podnio zahtjev za azil, koji je dva puta odbijen. Kako je prekršio rok do kojeg je mogao ostati u Hrvatskoj, od srijede je zatvoren u Prihvatnom centru za strance u Ježevu.


Odveden u Ježevo


– Presjeklo me kada mi je inspektor rekao: »Oprostite gospođo, ali sina vam moramo odvesti u Ježevo jer je prekršio zakon«. Skupila sam na brzinu njegove stvari, a oni su mi ga odveli. U Ježevu su mu oduzeli mobitel i sve stvari osim nekoliko komada odjeće, za što su nam rekli kako je to standardni postupak. Nisam znala kako doći u kontakt s njim. Prijateljičin sin čak je otišao u Ježevo, ali nisu ga pustili unutra. Nakon tri dana čuli smo se telefonom. Prvo što mi je rekao bilo je da je hrana oskudna i  da mu je hladno. Nije mogao zamisliti da se našao u zatvoru ni zbog čega, priča Polevaya.Majka ističe kako samo želi pravdu za svoje dijete, te kako joj se cijela situacija čini van pameti.


Anton kaže kako ne zna hoće li se za tri mjeseca vratiti u Hrvatsku, nakon što mu istekne mjera protjerivanja. Više nije siguran može li nastaviti živjeti u društvu u kojem se toliko borio za opstanak.


– U Hrvatskoj mi ostaje majka i s njom nikako ne bih želio izgubiti kontakt, ali dobro ću razmisliti ima li smisla i dalje se boriti za opstanak i posao u Hrvatskoj ili ću započeti novi život u Moskvi sa svojom djevojkom, zaključuje Anton.





– Anton je samo pod svaku cijenu htio osigurati da ostane tamo gdje mu je dom. Želio se izboriti za boravak kako bi se mogao zaposliti. U Rijeci imamo stan i sve što je Antonu potrebno za život. Anton se godinama bavi glazbom, volontirao je u turističkoj agenciji i pomagao ruskim turistima, radio je što god je mogao, kaže Polevaya.


Pretpostavlja kako je Antonu pravo na stalni boravak odbijeno zbog mladenačke gluposti, koju je počinio s 18 godina.– U kuću je donio pojačalo koje je bilo ukradeno, za što nije znao. Kasnije je priznao krivicu, jer nije htio nikoga uplitati, a kažnjen je uvjetnom kaznom, koja mu ističe sada u ožujku. Međutim, to ne smije biti razlog da ga sada odvajaju od nas, očajna je Polevaya.

Zavlačenje administracije


Anton u telefonskom razgovoru objašnjava da je bio svjestan roka do kojeg mora napustiti Hrvatsku, ali se, tvrdi, suočio sa zavlačenjem službenika, kada je nakon odbijenice za azil pokušao poslati novi zahtjev za humanitarni boravak na osnovu spajanja obitelji.


– Na riječkoj policiji nisu znali što će sa mnom. Službenica nije znala sastaviti zapisnik, a na šalteru za strance, rekli su mi da im se javim u ponedjeljak. Upozorio sam ih da mi ističe rok za podnijeti zahtjev, jer ću ilegalno boraviti u Hrvatskoj, ali samo su mi ponovili da dođem u ponedjeljak. Čekao sam bez uspjeha puna dva dana, jer me nisu mogli primiti, da bi mi konačno u srijedu rekli da će me poslati u Ježevo jer sam prekršio zakon. Objasnio sam im situaciju, ali nije pomoglo, objašnjava Anton Polevoy.