Junior "Rijeke" uoči debija za prvu momčad u Varaždinu

Mato Miloš: čvrsto sam na zemlji

Ivan Volarić

Sve ovo je za mene došlo dosta naglo, ali tu sam, radim i trudim se ispuniti očekivanja. Vjerujem u sebe. Ne znam još da li ću igrati u Varaždinu, ali ako me trener pošalje na teren dat ću sve od sebe – kaže Mato



RIJEKA Ako se nešto krupno ne promijeni iduće subote u Varaždinu u početnom sastavu »Rijeke« osvanut će sedmnaestogodišnji Mato Miloš. Brzonogi desni bek, rođen 30. lipnja 1993. godine u Puli. Nogomet je počeo igrati u porečkom »Jadranu«, na Kantridu je stigao prije četiri godine kao pionir.


Zimus ga je trener »bijelih« Elvis Scoria povukao iz juniora i priključio prvoj momčadi pod objašnjenjem da je u pitanju veliki talent. Do te mjere da su ga mnogi već poistovjetili s Danielom Šarićem, posljednjim desnim bekom reprezentativnog kalibra koji je dala »Rijekina« škola nogometa.


Miloš podsjeća stilom trčanja pa i načinom igre na trofejnog kapetana »bijelih«. Komplimenti u svakom slučaju. 




   – U omladinski pogon me doveo Đani Laser. Vidio me na jednoj utakmici selekcija. On je vjerojatno najzaslužniji za moj dolazak u Rijeku – govori jedan od dvojice igrača u prvoj momčad »Rijeke« iz porečkog kraja. Drugi je još jedno zimsko otkriće, veznjak Diego Živulić. 


   – On je došao u omladinski pogon »Rijeke« kasnije od mene, iako je stariji – objašnjava Miloš za kojega će trener Elvis Scoria reći da ima onaj urođeni osjećaj za centaršut – a’la Maicon.   

Ljubimac publike


– Ako to šef kaže, onda ja tu doista nemam što dodati – dodaje igrač kojemu se kroz ove pripreme poklopilo nekoliko stvari. 


 Prije svega trener mu je sklon, a konkurencija je uglavnom bila odsutna. Andro Švrljuga, prošle jeseni standardni desni bek, većinu priprema sanirao je ozljedu koljena. Počeo je nedavno normalno trenirati što znači da će mu trebati neko vrijeme da se dovede u top formu.


Švrljugina alternativa Denis Ljubović je prvo bio pod sankcijama, a onda je odlučio potražiti sreću u Rumunjskoj. Istina, na mjesto desnoga beka može uskočiti i Fausto Budicin, no u ovoj situaciji logičnijom se čini odluka da se otvori prostor darovitom igraču posebno ako je doista u pitanju takav potencijal kakvim ga smatraju članovi stručnog stožera »bijelih«. Ponekad je izrazito kratak put od juniora do prve momčadi… 


   – Moram priznati da je sve ovo za mene došlo dosta naglo, ali tu sam, radim i trudim se ispuniti očekivanja. Čvrsto sam na zemlji, vjerujem u sebe, nadam se da ću opravdati povjerenje – dodaje 17-godišnji branič, koji je u ovih nekoliko prijateljskih utakmica na Kantridi uspio osvojiti simpatije probirljive riječke publike.   

Super ocjene


– Presretan sam zbog toga, to mi je sigurno motiv više. Nadam se da ću i navijačima uzvratiti dobrim partijama. Ne znam još da li ću igrati u Varaždinu, ali ako me trener pošalje na teren dat ću sve od sebe da pokušamo ostvariti pobjedu – kaže Mato i dodaje da mu u prvoj momčad najviše pomažu mlađi dečki, Damir Kreilach, Mario Tadejević… 


   – Ali i svi stariji igrači počevši od Radomira Đalovića. Svačija pomoć i savjeti su dobrodošli.


Što još moramo popraviti? Igru u defanzivi budući da sam u juniorima uglavnom igrao desno krilo.    Mato je stipendist »Rijeke«, još uvijek nema potpisan profesionalni ugovor, što će po svemu sudeći učiniti vrlo brzo.

Prije nego što »maturira« u nogometnom smislu (u Varaždinu ga očekuje prvi ispit zrelosti!), mora završiti i redovno srednjoškolsko školovanje. 


   – Idemo u Ekonomsku školu. Treći razred. Hvala profesorima koji mi izlaze ususret, uz njihovu pomoć stignem uskladiti školske i nogometne obaveze. Ocjene? To nije problem. Ocjene su super – govori Miloš.