Silvio Berlusconi je sa svojim čestim gafovima i nepriličnim riječima praktički uvrijedio sve kategorije talijanskog stanovništva i mnoge europske lidere. Naštetio je imidžu Italije u Europi i talijanskoj reputaciji priskrbio komičnu notu u mnogim sektorima američke vlade. Postao je simbolom nesposobnosti i neučinkovitosti talijanskih vlada da se suoče s kroničnim problemima zemlje, nekonkurentnim gospodarskim sustavom, dekadencijom političkih infrastruktura, rastućim dugom, endemskom korupcijom…. 

Ove tvrde ocjene koje ipak donekle ublažava diplomatska slatkorječivost nisu ocjene ni političkih komentatora talijanske ljevice niti, recimo, rimskih dopisnika svjetskih medija. To su riječi koje je napisao američki veleposlanik u Rimu Ronald Spogli u diplomatskoj depeši svojoj šefici Hillary Clinton, državnoj tajnici.

Spogli ne prešućuje ni seksualne afere koje muče Berlusconija, snimljeni dijalog između njega i escort dame Patrizije D’Addario u budoaru Berlusconijeve rezidencije, a nakon Spoglijevog odlaska iz Rima prošle godine nastavlja se rijeka povjerljivih poruka u kojima se obrađuje i slučaj Ruby Srcolomke, doduše samo ovlaš, u zabrinutom tonu zbog gubitka kredibiliteta osobe koja se, unatoč svemu, drži za jednog od najvećih američkih saveznika u Europi.

Balkanizacija Italije

Sve su to sadržaji više od 4.000 diplomatskih poruka koje otkrio Wikileaks, a koje je talijanski Espresso počeo objavljivati u nastavcima. Silvio Berlusconi je alfa i omega te opće degradacije Italije na svjetskoj sceni i simbol sveopće kompromitacije politike i političara u Italiji, ali, srećom, »u Italiji je lijeva oporba balkanizirana«, zaključuje američki veleposlanik.

Zahvaljujući »balkanizaciji« Italije Berlusconi je uspio nametnuti svoje privatne interese nad državnim interesima, zloporabi političke institucije i javne resurse da bi ostvario i sačuvao svoju izbornu i parlamentarnu većinu, a sve je to narušilo talijanski prestiž u Europi i svijetu. 

»Talijanske demokratske institucije nisu razvijene kako bi se očekivalo od jedne moderne europske zemlje«, piše u diplomatskoj poruci Washingtonu.

Pa opet, američka vlada mora iz toga izvući korist: treba podržati Berlusconija unatoč njegovim uvredljivim ocjenama o »preplanulom Obami«, jer s američkom podrškom i porukom tipa »spasite vojnika Silvija!« Italija će dati više vojnika u Afganistan, pristat će da ne donese zakone koji ne idu u prilog američkim proizvođačima OGM hrane, dat će se nagovoriti da gorljivo zastupa američke interese u Europi.

Tako će makjavelističkim sredstvima Amerika manipulirati državnikom kojega  njegovi vlastiti suradnici, kako navode diplomatske depeše, smatraju klaunom.

Zabrinuti Napolitano

Wikileaksu ide zasluga što nam je otkrio ne samo kako je kontroverzni  Berlusconi pogodan saveznik za rat u Afganistanu, već i oštre ocjene američke administracije o slabosti talijanskog političkog sustava, talijanske demokracije i talijanske politike uopće.

Za slične ocjene Berlusconi je  znao optužiti »komuniste« u Italiji i »ljevičarske medije«, iako se nad njime najviše zgražaju baš najkonzervativnija novinarska pera.

Tako Gavin Hewitt iz BBC-a drži da bi se u nekoj drugoj europskoj demokratskoj zemlji, misleći prvenstveno na Veliku Britaniju, premijer odmah povukao čak i da ispadne nevin u brojnim seksualnim skandalima. Tu dijalektiku osobnog i općeg interesa u Italiji, očito, ne razumiju ponajbolje.

Tijek događaja zabrinjava i talijanskog predsjednika Napolitana, jednu od malobrojnih ličnosti kojeg poštuje i američka diplomacija, sudeći prema Wikileaksu.

Giorgio Napolitano u intervjuu njemačkom Welt am Sonntag, u predvečerje svog posjeta Njemačkoj, iznosi svoju ocjenu da političke rasprave u Italiji poprimaju često pretjerane tonove i degeneriraju u pravu pravcatu gerilu.

U prosudbama nedostaje mjere, rasprava je obojena ekstremizmom, što doprinosi povećavanju političke napetosti. Sukob između stranaka, normalan u demokratskim sustavima, prečesto degenerira u političku gerilu.

Napolitano kaže da bi Italija morala nešto naučiti o demokratskoj disciplini koja vlada u Njemačkoj, izuzetno stabilnoj i efikasnoj državi. »Vrlo cijenim Njemačku«, pomalo zavidno zaključuje Napolitano.

Premijer razljutio magistrate

U svojem istupu Napolitano se ponovo iskazuje kao jamac funkcioniranja talijanskog pravnog i političkog sustava.

Sudski postupak protiv premijera Berlusconija u slučaju maloljetničke prostitucije odvijat će se po načelima pravde, a Berlusconi ima na raspolaganju sva pravna sredstva da se obrani od optužbi. I Ustav i zakoni jamče da će pravda biti poštovana, jer pravna država funkcionira i Napolitano ima u nju povjerenja.

U međuvremenu, Berlusconi u sjedištu Vlade smišlja kako da opet prevari tu pravnu državu. Bacio se na dovršenje pravosudne reforme, a iznio je i apsurdnu ideju da se ustavom obveže Ustavni sud da ubuduće, kada glasuje o neustavnosti nekog zakona, to mora učiniti dvotrećinskom većinom glasova ustavnih sudaca.

Takav svjetski presedan samo je dodatno razljutio talijanske magistrate, tako da će ovaj sukob kulminirati u danima koji dolaze. Možda Napolitano nije tako daleko od istine kada govori o gerili, no to je vrlo posebna gerila: gerila vlasti protiv sudaca.